Zaposleni s VSS-om u proizvodnji duhanskih proizvoda tako su 2004. prosječno zarađivali 12.625 kuna, a zaposleni s višom stručnom spremom u zračnom prometu 11.758 kuna, podatci su iz statistike o prosječnim mjesečnim plaćama prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima za 2004. koje je objavio Državni zavod za statistiku.
Nasuprot tomu, gotovo osam puta manja, ili 1.591 kunu mjesečno najniža je prosječna neto plaća i to polukvalificiranih radnika u pomoćnim djelatnostima u financijskom posredovanju.
Prosječno manje od 2.000 kuna mjesečno primali su lani nekvalificirani ili polukvalificirani radnici u još osam djelatnosti, primjerice proizvodnji odjeće, štavljenju i obradi kože, proizvodnji tekstila, proizvodnji uredskih strojeva i računala, itd.
Prema podatcima DZS-a, prosjek neto plaće svih zaposlenih u pravnim osobama koji su u 2004. radili svih 12 mjeseci bio je 4.134 kune.
Pritom je prosjek onih sa visokom stručnom spremom bio 6.631 kunu, onih s višom stručnom spremom 4.981 kunu, visokokvalificirani su u 2004. prosječno mjesečno zarađivali 4.391 kunu, srednja stručna sprema nosila je prosjek od 3.771 kunu, kvalificirani radnici zarađivali su 3.263 kune, a ispod tri tisuće kuna bio je hrvatski neto prosjek zaposlenih s nižom stručnom spremom (2.940 kuna), polukvalificiranih (2.828 kuna) i nekvalificiranih radnika (2.629 kuna).
Uz već navedene, visoke prosječne neto plaće, iznad 9.000 kuna, u 2004. imali su i zaposleni s višom stručnom spremom u duhanskoj industriji (9.752 kune), te sa VSS-om u proizvodnji RTV i komunikacijskih aparata i usluga (9.293 kune), te financijskom posredovanju, osim osiguranja i mirovinskih fondova (9.016 kuna).
VSS u zračnom i vodenom prijevozu statistički znači i prosjek veći od 8.000 kuna mjesečno u 2004., kao i u proizvodnji ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda, osiguranju i mirovinskim fondovima, osim obveznog osiguranja.
U 14 pak djelatnosti VSS znači prosjek veći od 7.000 kuna, a tu su primjerice i zdravstvena zaštita i socijalna skrb sa 7.893 kune.
No, visoka stručna sprema za zaposlene u gotovo 30-ak djelatnosti znači i prosječne plaće manje od hrvatskog prosjeka za tu stručnu spremu (6.631 kunu).
U toj su skupini, s prosjekom od 5.192 kune, i zaposleni s VSS-om u obrazovanju.
Da je ponekad sama tvrtka u kojoj se radi prednost, odnosno da nosi veću plaću bez obzira na stručnu spremu pokazuje i primjer već spominjane duhanske industrije ili osiguranja i mirovinskih fondova, osim obveznog osiguranja.
Naime, u duhanskoj industriji primjerice kvalificirani radnik ima prosjek od 6.444 kune, onaj sa nižom stručnom spremom 4.936 kuna, a PKV ili NKV radnik ima prosjek od 4.485, odnosno 4.075 kuna.
Tako NKV radnik u duhanskoj industriji, ili NKV i radnik s nižom stručnom spremom u osiguranju i mirovinskim fondovima, osim obveznog osiguranja (sa 4.022, odnosno 4.304 kune) imaju viši prosjek mjesečne plaće od primjerice onoga sa višom stručnom spremom u preradi drva, proizvodnji proizvoda od drva, osim namještaja čiji je prosjek u 2004. bio 3.899 kuna.
Statistički podatci govore da je u istoj djelatnosti najveća razlika u prosječnoj plaći po stručnoj spremi u pomoćnim djelatnostima u financijskom posredovanju, gdje je prosjek zaposlenih sa VSS-om 7.656 kuna, ili gotovo pet puta, točnije 4,8 puta više od prosjeka PKV radnika u toj djelatnosti (1.591 kunu).