Odluke o preimenovanju donijelo je u listopadu 2002. Općinsko vijeće Gvozda u kojemu je većinu imao SDP, a Vlada ih je smatrala protivnima Zakonu o naseljima jer prethodno nije pribavljeno mišljenje tamošnjeg stanovništva.
No, kako sporne odluke o preimenovanju nisu bile objavljene u službenom lokalnom glasilu, nikada nisu ni stupile na snagu, pa je Ustavni sud odbacio Vladine zahtjeve, uz obrazloženje da nije nadležan za ocjenu ustavnosti i zakonitosti akata koji nisu stupili na snagu. No u svojoj odluci suci su iznijeli i načelno stajalište da bi preimenovanja imena trgova i ulica bez pribavljanja mišljenja građana koji na tom području prebivaju bilo teško kršenje ustavnog prava na lokalnu i područnu samoupravu.
SDP-ova većina u Gvozdu je 2002. preimenovala Trg dr. Franje Tuđmana u Trg slobode, ulice Hrvatskoga narodnoga preporoda, kralja Zvonimira, Petra Svačića u ulice Nikole Tesle, Ive Andrića, Petra Preradovića i Vladimira Nazora, uz obrazloženje "da su izabrani nazivi koji neće smetati ni srpskim povratnicima, ni Hrvatima naseljenima iz BiH".
Ustavni sud usvojio je tužbu direktorice tvrtke iz Buja koja je uvjetno osuđena na godinu dana zatvora jer nije izvršila pravomoćne sudske odluke i na radno mjesto vratila radnika koji je ranije dobio otkaz.
Tužba je podijelila 13-ero ustavnih sudaca, a usvojena je sa samo jednim glasom više.
Podnositeljica tužbe je kao direktorica i članica uprave tvrtke "Hain Imex" iz Buja pravomoćno osuđena na četiri mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana jer nije postupila po sudskoj odluci i na posao vratila radnika koji je 1999. dobio otkaz. Kažnjena je zbog kaznenog djela povrede prava na rad, odnosno neizvršavanja sudske odluke o vraćanju radnika na rad.
Ona je, pak, u ustavnoj tužbi ustvrdila da 1999. inkriminacija koja joj se stavljala na teret nije ni postojala u Kaznenom zakonu, već je bila propisana Ovršnim zakonom, pa je stoga mogla odgovarati samo prekršajno, a ne i kazneno.
Sedmero ustavnih sudaca složilo se da su sudovi podnositeljicu osudili za nešto što u vrijeme počinjenja nije bilo zakonom utvrđeno kao kazneno djelo. Stoga su usvojili tužbu te njezin slučaj vratili na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Bujama.
Druga skupina ustavnih sudaca, njih šestorica, koja je bila protiv takve odluke, smatrala je da su sudovi donijeli pravilnu odluku te da je i 1999. Kaznenim zakonom bilo inkriminirano djelo neizvršavanja sudske odluke o vraćanju radnika na rad.