Prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom zatražio je česti podnositelj ustavnih tužbi Petar Marija Radelja koji je smatrao da je riječ o organskom zakonu, odnosno propisu koji razrađuje Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, zbog čega je trebao biti donesen s većim brojem glasova.
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji Sabor je usvojio sredinom srpnja 2003. većinom od 71 glasa, a s obzirom da je tadašnji saziv parlamenta imao 151 zastupnika Radelja je smatrao da je za donošenje Zakona trebalo glasovati 76 zastupnika.
Ustavni sud je ustvrdio da nije riječ o organskom zakonu, iako se u pojedinim njegovim odredbama razrađuju neka od ljudskih prava ili temeljnih sloboda. Takve se odredbe mogu naći u gotovo svim zakonima, pa se ipak svi ne svrstavaju u organske, jer bi takva široka ustavna interpretacija u cijelosti izbrisala razliku između običnog i organskog zakona, ocijenili su ustavni suci.
Organskim zakonima mogu se smatrati zakoni koji se ograničavaju na područja slobode, jednakosti i poštivanja prava čovjeka kao temeljnih ustavnih vrednota, a čiji je sadržaj za razliku od gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava određen samim Ustavom.
Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji razrađuju se odnosi propisani Obiteljskim zakonom za koji je Ustavni sud već ranije utvrdio da nije organski, a prava koja uređuje svrstana su među socijalna.