Prema planovima, projekt LNG terminala bio bi završen do 2010. U pravoj fazi terminal bi imao kapacitet od 5 milijarda prostornih metara plina i dva spremnika od po 110.000 prostornih metara.
U drugoj fazi terminal bi bio kapaciteta većeg od 10 milijarda prostornih metara s još jednim ili dva spreminika. Broj zaposlenih ili mogući prihodi za sada nisu poznati.
Stevo Kolundžić iz Ine rekao je da su pokretači projekta i članovi budućeg investitorskog konzorcija tvrtke Geoplin iz Slovenije, RWE Transgas iz Češke, Total iz Francuske, OMV Gas iz Austrije, Ina te vjerojatno i njemačka tvrtka EON Ruhrgas. Naglasio je da su nove količine plina neophodne Hrvatskoj, ali i Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, Rumunjskoj.
Kao najpogodnija zbog osobina tla odabrana je lokacija na Krku. Neophodni uvjeti su oko 40 hektara zemljišta, dubina mora od najmanje 14 metara, udaljenost priveza i terminala do 1,5 kilometara te blizina terminala i mjesta potrošnje.
Ograničavajući čimbenici u Omišlju su potresi, ali se taj problem rješava izborom načina gradnje i materijala. Kolundžić je dodao da se članovi nekih udruga grubo šale kada javnosti podastiru netočne podatke o potresima i opasnostima u vezi s terminalom.
Predstavnici Ine iznijeli su podatke o LNG-u koji se u brodovima prevozi u tekućem stanju, na 160 Celzijevih stupnjeva ispod ništice. Na terminalu se plin ponovno vraća u plinovito stanje.
LNG gori uz prisutnost zraka, zapaljive su pare tog plina, ali u tekućem stanju nije goriv. Prirodni plin najčišće je fosilno gorivo, plamen nema dima, a sagorjeva bez čađe. Ako se razlije po tlu, LNG ispari bez ostataka, kao i iz vode koja ostaje pitka.
Na temu "Spremnici plina nisu bombe" izlagao je Miljenko Šunić iz Hrvatske stručne udruge za plin. Kazao je kako su poruke da bi LNG tanker mogao uništiti pola Hrvatske neistinite i stvaraju neopravdan strah od plina. Prirodni plin može izgarati ili detonirati samo ako je izmiješan sa zrakom ili je izložen iskrenju, rekao je Šunić te naglasio da ne može eksplodirati na otvorenom prostoru i da ima najniži rizik korištenja. Dodao je da bi se kao isparivač tekućeg plina na terminalu koristili morska voda i plin. Šunić je istaknuo da je u zadnjih 60 godina bilo ukupno 13 incidenata s plinom od kojih neki zbog nedovoljnog poznavanja tehnologije te da je razvojem znanja rizik znatno smanjen.
Danilo Feretić iz Zavoda za visoki napon i energetiku smatra da Studiju o utjecaju na okoliš LNG projekta ne smiju financirati ulagači nego da bi, u suradnji s mjerodavnim ministarstvom, trebalo angažirati nazavisne inozemne stručnjake. Istaknuo je da treba razmotriti bi li zbog blizine LNG terminala pogoni Dine Petrokemije bili u eksplozivnoj zoni te bi li okoliš oko terminala trebalo osigurati policom osiguranja.
Na upit zašto je prije 10-ak godina lokacija u Omišlju bila odbačena, a sada je predložena, iz Ine su odgovorili da je tehnološka razina Ine za takav projekt tada bila nedovoljna.
U raspravi je sudjelovao dožupan Luka Denona koji smatra da je podatke o LNG-u trebalo javnosti ranije i kvalitetnije predstaviti. Na to je reagirao predsjednik Uprave Diokija Zdenko Belošević kazavši da su održane dvije prezentacije o razvojnim planovima Dine na kojima je bilo moguće dobiti odgovore na sva pitanja.