U više od polovice članica EU pobačaj je dopušten na zahtjev žene do 12 mjeseci trudnoće (18 u Švedskoj), a to su Austrija, Belgija, Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Francuska, Grčka, Mađarska, Njemačka, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Švedska.
U nekima od tih zemalja žene su dužne proći određen rok za razmišljanje koji varira od dva do šest dana.
U praksi je, međutim, Švedska najliberalnija i prekid trudnoće je u njoj dopušten do 22 tjedna uz odobrenje zdravstva. Maloljetnice ne moraju dobiti dozvolu roditelja za pobačaj čije troškove snosi zdravstveno osiguranje.
Ni u Francuskoj maloljetnice ne moraju dobiti dopuštenje roditelja, ali moraju biti u pratnji odrasle osobe koju same izaberu.
U Njemačkoj je za prekid trudnoće potrebna potvrda da je žena prošla savjetovalište i u praksi nije jednostavno ishoditi prekid trudnoće.
U drugoj skupini zemalja koje dopuštaju pobačaj iz socijalnih razloga (ekonomskih, socijalnih i obiteljskih) su Britanija, Finska, Italija, Luksemburg i Nizozemska.
U trećoj su skupini Poljska, Španjolska, Portugal i Cipar gdje se prekid trudnoće dopušta u slučaju silovanja i medicinskih indikacija za izazvani pobačaj kao što su opasnost za život majke i malformacija fetusa.
Pobačaj je potpuno zabranjen u Irskoj te na Malti (čak i u slučaju silovanja), osim ako je u opasnosti život žene, a što uključuje i samoubojstvo.