Sudionici sastanka naglasili su važnost snažne i politički angažirane povelje, a španjolski ministar vanjskih poslova Miguel Angel Moratinos ustav je opisao kao "najbolji instrument (koji Europa ima) na raspolaganju".
Moratinos je kritizirao prijedloge da se ustav skrati, kazavši kako će vjerojatno morati biti izmijenjen, ali i da bi Španjolska radije podržala "dopunu ugovora" nego njegovo "rezanje".
Njemački veleposlanik Wolf-Ruthard Born, koji je predstavljao njemačko predsjedništvo EU-a, zauzeo se za "modernu, demokratsku i socijalno odgovornu Europu".
Sastanak 18 zemalja članica koje su do sada ratificirale Ustav EU-a, potpisan 2004., no odbačen u Francuskoj i Nizozemskoj 2005., zamišljen je kao prigoda da pobornici ustava iznesu svoja stajališta. Kritičari, međutim, tvrde da nije donio ništa novog osim daljnjih podjela.
Sastanku su nazočili predstavnici Španjolske, Luksemburga, Njemačke, Austrije, Belgije, Bugarske, Cipra, Slovačke, Slovenije, Estonije, Finske, Grčke, Mađarske, Italije, Litve, Latvije, Malte i Rumunjske.
Španjolska i Luksemburg jedini su Ustav ratificirali referendumima, dok su ostale zemlje to učinile parlamentarnim putem.
Portugal i Irska, koji Ustav još nisu ratificirali, na sastanak su poslali promatrače.
Ostale zemlje, uključujući protivnike Ustava poput Velike Britanije, Poljske i Češke Republike, nisu bile pozvane, potaknuvši nagađanja da bi sastanak mogao dovesti do podjela EU-a na dva bloka.
Sastanak je trebao pružiti potporu Njemačkoj, koja je spašavanje Ustava svrstala među prioritete svojeg predsjedanja EU-om.