IT-RU-IQ-diplomati, intervencija, supersila-Politika it - 17.X. la repubblica - berlusconijev slalom ITALIJALA REPUBBLICA17. X. 2002.Berlusconijev slalom"Prošlo je 23 dana otkako je Silvio Berlusconi kazao, pred čelnicima država i
vlada EU-a okupljenima u Kopenhagenu, da je glede Iraka potrebna 'jedinstvena rezolucija, koja će odmah omogućiti vojnu intervenciju'. Svoj je tvrdi pravac, koji je razbjesnio Chiraca, opravdao s 'dugom koji imamo prema Sjedinjenim Državama'. I ponovio je to jednakom snagom i uvjerenjem pred talijanskim parlamentom i u Camp Davidu nakon što se susreo s Georgeom W. Bushom. Što se dogodilo u ta 23 dana da je tako korjenito promijenilo ideju predsjednika vlade? Najplebejskija pretpostavka jest da Silvio Berlusconi kameleonski mijenja kožu obzirom na to pred kim se nalazi. On voli ugoditi svojem sugovorniku, posebice ako je ovaj jedan od velikih, kako bi se i njega voljelo i kako bi se on osjećao jednim od velikih.Kako je kazao u Kopenhagenu Italija se svojom zaslugom 'svijetu može obraćati sa ti'. Putin je uvijek bio protiv jedinstvene rezolucije, a još više protiv spominjanja uporabe sile. I Berlusconi se prilagodio. Istine radi, najavio je da će pokušati
ITALIJA
LA REPUBBLICA
17. X. 2002.
Berlusconijev slalom
"Prošlo je 23 dana otkako je Silvio Berlusconi kazao, pred
čelnicima država i vlada EU-a okupljenima u Kopenhagenu, da je
glede Iraka potrebna 'jedinstvena rezolucija, koja će odmah
omogućiti vojnu intervenciju'. Svoj je tvrdi pravac, koji je
razbjesnio Chiraca, opravdao s 'dugom koji imamo prema Sjedinjenim
Državama'. I ponovio je to jednakom snagom i uvjerenjem pred
talijanskim parlamentom i u Camp Davidu nakon što se susreo s
Georgeom W. Bushom. Što se dogodilo u ta 23 dana da je tako korjenito
promijenilo ideju predsjednika vlade? Najplebejskija
pretpostavka jest da Silvio Berlusconi kameleonski mijenja kožu
obzirom na to pred kim se nalazi. On voli ugoditi svojem
sugovorniku, posebice ako je ovaj jedan od velikih, kako bi se i
njega voljelo i kako bi se on osjećao jednim od velikih.
Kako je kazao u Kopenhagenu Italija se svojom zaslugom 'svijetu
može obraćati sa ti'. Putin je uvijek bio protiv jedinstvene
rezolucije, a još više protiv spominjanja uporabe sile. I
Berlusconi se prilagodio. Istine radi, najavio je da će pokušati
uvjeriti ruskog predsjednika da se približi Amerikancima. Probao
je Blair i nije uspio. Samo što je za razliku od Berlusconija
engleski premijer konstatirao neslaganje, umjesto da je tražio
dogovor stalno mijenjajući pravac.
Najplemenitija pretpostavka je da je Berlusconi iznenada u Moskvi
uvidio da je u manjini u Europi. Štoviše, da je izolirana i da gubi.
Pobjedničko stajalište je ono francusko, kojega podržava Njemačka,
a sve ga više dijeli i Blair kao jedini mogući kompromis kako bi se
izbjegao totalni zastoj u Vijeću sigurnosti UN-a.
Da se i ne spominju Rusija i Kina, koje u Vijeću imaju pravo na veto.
Tako je jučer državni tajnik Colin Powell kazao kako Sjedinjene
Države proučavaju francuske prijedloge za jačanje uvjeta za iračko
razoružanje.
Chiracova teza je jasna, racionalna i mogu je dijeliti i oni koji ne
prihvaćaju Bushovu mesijansku stratešku doktrinu preventivnog
rata.
Prema francuskom predsjedniku postoji potencijalna opasnost u
'vjerojatnom i mogućem' postojanju oružja za masovno uništavanje u
iračkim rukama.
Nove inspekcije su, dakle, nužne i trebaju biti neuvjetovane kako
bi mogle biti djelotvorne. Ako se utvrdi da Saddam skriva
zabranjena oružja, kaže Francuska, 'bit će na Vijeću sigurnosti da
se ponovno sastane kako bi odlučilo što činiti na temelju izvješća
čelnika inspektora, a ne utisaka jednih ili drugih'. Stajalište
koje, po samim Chiracovim riječima, 'očito ne isključuje rat, već
ga smatra posljednjim rješenjem'.
Berlusconi mora da je mislio da je posjet Moskvi bila posljednja
prigoda za uskakanje na pobjednička kola prije no što će biti
prekasno. Sjetio se mudrog načela prema kojem 'ako ih ne možeš
pobijediti, onda im se pridruži'. No on se može primijeniti
čuvajući obraz, koji u diplomaciji još uvijek nešto znači. Umjesto
toga žurba, ili strah da ne ostane izoliran nagnali su predsjednika
vlade da učini zaokret koji nije mogao biti neprimjećen po vremenu i
načinu na koji se odigrao. Promijeniti ideju nije grijeh, posebice
ako se zaključi, kako je kazao sam Berlusconi, da vlastita nije
realna. No u talijanskom parlamentu premijer je iznio stajalište
suprotno onom iznesenom jučer u Moskvi. Možda bi bilo prikladnije
da je istom tom parlamentu prenio da je promijenio pravac, umjesto
da je to objavio novinarima iz jedne dvorane starog talijanskog
veleposlanstva u Vesninoj ulici.
Prije 23 dana, opet u Kopenhagenu, predsjednik Vijeća izrazio je
uvjerenje koje podupire njegov poziv europskim saveznicima kako bi
'povukli potez' prihvaćajući američki prijedlog o rezoluciji koja
bi 'odmah otvorila mogućnost uporabe sile'. Kazao je: 'Postoje
dokazi da Irak gradi nuklearnu napravu i projektile dugog dometa'.
Jučer je, možda kako bi se opravdao kazao kako vjeruje da 'u Iraku
više nema oružja za masovno uništavanje jer je bilo vremena za
njihovo uklanjanje ili premještanje'. Iskreno, teško je shvatiti
racionalnost te tvrdnje: ako je Saddam 'premjestio' svoja oružja
očito ih nije uništio. Još je teže shvatiti zašto sada, prema
premijeru, 'postoje velike mogućnosti za temeljitije inspekcije,
bez uvjeta i da stoga rezultati mogu biti pozitivni za sve'. Bilo bi
tako da je Irak doista eliminirao svoja oružja za masovno
uništavanje: Saddam ne bi više imao ništa za skrivati. No ako ih je,
pak, 'drugačije razmjestio' onda će inspektori UN-a imati još težu
zadaću; prekopavati nova mjesta, vjerojatno dobro prikrivena. Osim
ako premijer ne govori o pretpostavci, koja je kružila nakon
Zaljevskog rata, da je Saddam kako bi izbjegao inspekcije,
privremeno smjestio svoja kemijska i bakteriološka oružja kod
nekih zemalja prijatelja i suučesnica. U nedostatku preciznijih
pokazatelja, Berlusconi je kazao da izražava 'osobno mišljenje',
tvrdnje predsjednika vlade izgledaju diletantske više nego li
zbrkane. Toliko da je 10 sati kasnije bio primoran na uobičajeni
uzmak pripisujući Putinu to 'osobno mišljenje' o Saddamovom
oružju. Premijer kaže da se svijetu obraća s ti; ta prisnost mu ne bi
trebala dopuštati da slobodno daje izjave.", piše Guido Rampoldi.