FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

IT - 17.X. LA REPUBBLICA - BERLUSCONIJEV SLALOM

Autor: ;AKOZ;MKOV;
IT-RU-IQ-diplomati, intervencija, supersila-Politika it - 17.X. la repubblica - berlusconijev slalom ITALIJALA REPUBBLICA17. X. 2002.Berlusconijev slalom"Prošlo je 23 dana otkako je Silvio Berlusconi kazao, pred čelnicima država i vlada EU-a okupljenima u Kopenhagenu, da je glede Iraka potrebna 'jedinstvena rezolucija, koja će odmah omogućiti vojnu intervenciju'. Svoj je tvrdi pravac, koji je razbjesnio Chiraca, opravdao s 'dugom koji imamo prema Sjedinjenim Državama'. I ponovio je to jednakom snagom i uvjerenjem pred talijanskim parlamentom i u Camp Davidu nakon što se susreo s Georgeom W. Bushom. Što se dogodilo u ta 23 dana da je tako korjenito promijenilo ideju predsjednika vlade? Najplebejskija pretpostavka jest da Silvio Berlusconi kameleonski mijenja kožu obzirom na to pred kim se nalazi. On voli ugoditi svojem sugovorniku, posebice ako je ovaj jedan od velikih, kako bi se i njega voljelo i kako bi se on osjećao jednim od velikih.Kako je kazao u Kopenhagenu Italija se svojom zaslugom 'svijetu može obraćati sa ti'. Putin je uvijek bio protiv jedinstvene rezolucije, a još više protiv spominjanja uporabe sile. I Berlusconi se prilagodio. Istine radi, najavio je da će pokušati
ITALIJA LA REPUBBLICA 17. X. 2002. Berlusconijev slalom "Prošlo je 23 dana otkako je Silvio Berlusconi kazao, pred čelnicima država i vlada EU-a okupljenima u Kopenhagenu, da je glede Iraka potrebna 'jedinstvena rezolucija, koja će odmah omogućiti vojnu intervenciju'. Svoj je tvrdi pravac, koji je razbjesnio Chiraca, opravdao s 'dugom koji imamo prema Sjedinjenim Državama'. I ponovio je to jednakom snagom i uvjerenjem pred talijanskim parlamentom i u Camp Davidu nakon što se susreo s Georgeom W. Bushom. Što se dogodilo u ta 23 dana da je tako korjenito promijenilo ideju predsjednika vlade? Najplebejskija pretpostavka jest da Silvio Berlusconi kameleonski mijenja kožu obzirom na to pred kim se nalazi. On voli ugoditi svojem sugovorniku, posebice ako je ovaj jedan od velikih, kako bi se i njega voljelo i kako bi se on osjećao jednim od velikih. Kako je kazao u Kopenhagenu Italija se svojom zaslugom 'svijetu može obraćati sa ti'. Putin je uvijek bio protiv jedinstvene rezolucije, a još više protiv spominjanja uporabe sile. I Berlusconi se prilagodio. Istine radi, najavio je da će pokušati uvjeriti ruskog predsjednika da se približi Amerikancima. Probao je Blair i nije uspio. Samo što je za razliku od Berlusconija engleski premijer konstatirao neslaganje, umjesto da je tražio dogovor stalno mijenjajući pravac. Najplemenitija pretpostavka je da je Berlusconi iznenada u Moskvi uvidio da je u manjini u Europi. Štoviše, da je izolirana i da gubi. Pobjedničko stajalište je ono francusko, kojega podržava Njemačka, a sve ga više dijeli i Blair kao jedini mogući kompromis kako bi se izbjegao totalni zastoj u Vijeću sigurnosti UN-a. Da se i ne spominju Rusija i Kina, koje u Vijeću imaju pravo na veto. Tako je jučer državni tajnik Colin Powell kazao kako Sjedinjene Države proučavaju francuske prijedloge za jačanje uvjeta za iračko razoružanje. Chiracova teza je jasna, racionalna i mogu je dijeliti i oni koji ne prihvaćaju Bushovu mesijansku stratešku doktrinu preventivnog rata. Prema francuskom predsjedniku postoji potencijalna opasnost u 'vjerojatnom i mogućem' postojanju oružja za masovno uništavanje u iračkim rukama. Nove inspekcije su, dakle, nužne i trebaju biti neuvjetovane kako bi mogle biti djelotvorne. Ako se utvrdi da Saddam skriva zabranjena oružja, kaže Francuska, 'bit će na Vijeću sigurnosti da se ponovno sastane kako bi odlučilo što činiti na temelju izvješća čelnika inspektora, a ne utisaka jednih ili drugih'. Stajalište koje, po samim Chiracovim riječima, 'očito ne isključuje rat, već ga smatra posljednjim rješenjem'. Berlusconi mora da je mislio da je posjet Moskvi bila posljednja prigoda za uskakanje na pobjednička kola prije no što će biti prekasno. Sjetio se mudrog načela prema kojem 'ako ih ne možeš pobijediti, onda im se pridruži'. No on se može primijeniti čuvajući obraz, koji u diplomaciji još uvijek nešto znači. Umjesto toga žurba, ili strah da ne ostane izoliran nagnali su predsjednika vlade da učini zaokret koji nije mogao biti neprimjećen po vremenu i načinu na koji se odigrao. Promijeniti ideju nije grijeh, posebice ako se zaključi, kako je kazao sam Berlusconi, da vlastita nije realna. No u talijanskom parlamentu premijer je iznio stajalište suprotno onom iznesenom jučer u Moskvi. Možda bi bilo prikladnije da je istom tom parlamentu prenio da je promijenio pravac, umjesto da je to objavio novinarima iz jedne dvorane starog talijanskog veleposlanstva u Vesninoj ulici. Prije 23 dana, opet u Kopenhagenu, predsjednik Vijeća izrazio je uvjerenje koje podupire njegov poziv europskim saveznicima kako bi 'povukli potez' prihvaćajući američki prijedlog o rezoluciji koja bi 'odmah otvorila mogućnost uporabe sile'. Kazao je: 'Postoje dokazi da Irak gradi nuklearnu napravu i projektile dugog dometa'. Jučer je, možda kako bi se opravdao kazao kako vjeruje da 'u Iraku više nema oružja za masovno uništavanje jer je bilo vremena za njihovo uklanjanje ili premještanje'. Iskreno, teško je shvatiti racionalnost te tvrdnje: ako je Saddam 'premjestio' svoja oružja očito ih nije uništio. Još je teže shvatiti zašto sada, prema premijeru, 'postoje velike mogućnosti za temeljitije inspekcije, bez uvjeta i da stoga rezultati mogu biti pozitivni za sve'. Bilo bi tako da je Irak doista eliminirao svoja oružja za masovno uništavanje: Saddam ne bi više imao ništa za skrivati. No ako ih je, pak, 'drugačije razmjestio' onda će inspektori UN-a imati još težu zadaću; prekopavati nova mjesta, vjerojatno dobro prikrivena. Osim ako premijer ne govori o pretpostavci, koja je kružila nakon Zaljevskog rata, da je Saddam kako bi izbjegao inspekcije, privremeno smjestio svoja kemijska i bakteriološka oružja kod nekih zemalja prijatelja i suučesnica. U nedostatku preciznijih pokazatelja, Berlusconi je kazao da izražava 'osobno mišljenje', tvrdnje predsjednika vlade izgledaju diletantske više nego li zbrkane. Toliko da je 10 sati kasnije bio primoran na uobičajeni uzmak pripisujući Putinu to 'osobno mišljenje' o Saddamovom oružju. Premijer kaže da se svijetu obraća s ti; ta prisnost mu ne bi trebala dopuštati da slobodno daje izjave.", piše Guido Rampoldi.

An unhandled error has occurred. Reload 🗙