LAT 18. VII. VAL ANTIŽIDOVSTVA PO EUROPI I KANADI

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 18. VII. 2002. Globalni val antisemitizma "Više od godine dana, Francuski Židovi mete su stotina slučajeva napada koje izvode, uglavnom, muslimanski useljenici. Spaljene sinagoge, oskvrnuta groblja i Židovi pretučeni na ulicama. Međutim, francuska vlada niječe da Francuska ima antisemitski problem. Ovog tjedna, sindrom zatvaranja očiju pred problemom proširio se i na Toronto, u kojem su skinheadsi izboli i ubili Židova pred kosher pizzeriom. Unatoč činjenici da je bilo očito kako je žrtva ortodoksnih uvjerenja bila Židov, policija je odmah objavila kako se ne čini da je napad potaknut mržnjom. Prilike za to da agresivni skinhead luta ortodoksnom židovskom četvrti bez unaprijed donesene namjere da ubije jednake su onima da muslimanski fanatik slučajno zapuca na šalteru izraelske nacionalne zračne kompanije. Dobar primjer je slučaj koji se 4. srpnja dogodio u losangeleskoj zračnoj luci. Muslimanski ekstremist, koji mrzi Židove i koji je Izrael optužio za to da namjerno inficira Arape AIDS-om, pucao je u skupinu Židova, a vlasti nisu uspjele razabrati motiv koji je stajao iza pucnjave. Slučaj nipošto nije izoliran primjer gluposti i samozavaravanja. Dio je sheme koja postoji u čitavom svijetu - zatvaranja očiju pred sve smrtonosnijom mržnjom Židova. Ovotjedna presuda, donesena u Karachiju, u Pakistanu, ubojicama novinara Wall Street Journala, Daniela Pearla, podsjetnik je na to kako funkcionira shema samozavaravanja. Nedugo prije no što mu je odsječena glava, njegovi su ga otmičari natjerali da u video kameru kaže: 'Ja sam Židov, moja je majka Židovka.' Mediji, koji su izvješćivali o pogubljenju Pearla, ipak su se usredotočili na Pearla Amerikanca i novinara, kao da je činjenica da je usput bio i Židov bila od sporedne važnosti za njegovo pogubljenje. Posljednje dvije godine, arapskim svijetom sve više dominira mržnja prema Židovima koju potiče vlada. Poricanje činjenice da se holokaust ikad dogodio sada je posve rašireno, čak i među arapskim intelektualcima. Službeni mediji od Egipta do Saudijske Arabije - da se Sirija i Irak niti ne spominju - objavljuju najpakosnije i potpuno nevjerodostojne antisemitske klevete, kao što je optužba Židova za to da koriste krv u ritualne svrhe. Ipak, svijet malo mari za zapanjujući fenomen - veliku civilizaciju koja se ponižava mržnjom i lažima. Čemu težnja da se umanjuje raširenost mržnje prema Židovima? Dijelom, možda, jer moralni ljudi smatraju kako je mogućnost da se antisemitizam vratio, jedva pola stoljeća nakon Auschwitza, istinski nepodnošljiva. I mnogi Židovi dijele tu nevoljkost da se suoče s novom realnosti. Želimo vjerovati kako je holokaust bio izuzetak, da je antisemitizam, barem kao rašireni fenomen, potrošen. Mnogi od nas opravdano su kritizirali opsesivnu usredotočenost židovske zajednice na holokaust, ustrajući kako moramo učiti svoju djecu ljepoti i moći židovske tradicije umjesto da ih uplašimo identitetom žrtve. Međutim, dok Židovi moraju paziti da ne upadnu u zamku histerije i samosažaljenja, nešto slično ponovno se zakuhava, a ignorirati to bilo bi veoma glupo. Ne slučajno, obnavljanje naizgled nasumičnog antižidovskog nasilja prati ideološki napad na cionizam i Izrael. Napad predvode muslimanski ekstremisti, protivnici globalizaci je i neonacisti koji niječu holokaust, nastrana koalicija koja se ujedinjuje na ekstremnoj ljevici i ekstremnoj desnici. A mržnja prema Izraelu počinje prodirati i u ugledne institucije, uključujući i sveučilišta. Kritiziranje specifične izraelske politike, naravno, legitimno je; samokritika je izraelska nacionalna tradicija. Ipak, kada Ujedinjeni narodi opsesivno traže nepostojeći pokolj u Jeninu, istodobno sustavno ignorirajući pokolje nad Izraelcima, kada je jedina zemlja na korumpiranom i nasilja punom Bliskom istoku koja se izdvaja i osuđuje Izrael, kada se kontekst izraelskog rata za opstanak ignorira a jedina izraelska samoobrana biva osuđena, kada samo postojanje židovske države postaje nemoralno a jedini oblik nacionalizma koji se smatra rasističkim jest cionizam - onda je crta koja dijeli legitimnu kritiku i demoniziranje prekoračena. A teren je pripremljen za ubijanje. Ako ne utvrdimo o kojoj se bolesti radi, nećemo ju moći liječiti. Zove se mržnja oprema Židovima, iako neki ustraju da ju se naziva svim mogućim imenima osim onog pravog", piše Yossi Klein Halevi, izraelski dopisnik za New Republic i novinar Jerusalem Reporta.