WT 18. VII. ENGLESKI ANTISEMITIZAM?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 18. VII. 2002. Puškaranje preko antisemitskih crta "Je li prestižni i veoma čitani 'Economist' antisemitski, antiizraelski ili ništa od navedenog? Odgovor Jerusalem Posta: Da, i antisemitski i antiizraelski. Odgovor Economista: gromoglasno ne. Vruća rasprava dva lista upravo je objavljena u izraelskom dnevniku koji je 4. srpnja poveo optužbom globalno utjecajnog londonskog tjednika koji je kriv zbog 'agresivno propalestinske pristranosti' u svojim izvješćima s Bliskog istoka i zbog širenja 'lažnih antisemitskih vijesti'. Economist (koji se u svijetu prodaje u 838.000 primjeraka) napravio je nešto neobično. Inače ravnodušan na kritike, urednik vanjskopolitičke rubrike lista, Peter David, ovog je puta odgovorio oštrim poricanjem optužbi koje je primio od glavnog urednika Jerusalem Posta, Breta Stephensa. Rasprava je zaključena poricanjem onog što je kazao David od strane izraelskih novina. (...) U interesu otkrivanja čitave priče, bio sam pretplatnik Economista veoma dugi niz godina i naučio sam ignorirati ponekad pristrano uredništvo lista. Urednik rubrike kulture, npr., čini se lijevo usmjerenim liberalom, no autor uvodnika prihvatio je Georgea W. Busha za predsjednika iako je dugo imao povoljan stav o čelniku laburističke stranke, Tonyu Blairu. Ipak, uvodnici Economista napisani su toliko inteligentno da su mogli slobodno prihvaćati Ala Gorea ili britansku konzervativnu stranku. U svakom slučaju, Economist je u svom uvodniku od 27. lipnja osudio govor predsjednika Busha kao 'najgori od najgoreg čiji je autor mogao biti i Ariel Sharon'. Ipak, slažem se s Jerusalem Postom: Economist je dugo vremena raspoložen antiizraelski i propalestinski, i ponekad zvuči kao Arafatov PR. Većina uvodnika i članaka Economista napisana je u stilu koji se čini razuman tako da je čitatelja lako navesti da klimne glavom, napola se slažući s pročitanim, i okrene drugu stranicu. Ipak, ne kada je riječ o Izraelu i PLO-u. Stephens, koji je godinama analizirao sadržaj časopisa, istaknuo je nevjerojatnu grešku Economista tijekom rata Yom Kipur: 'Egipćani se sjećaju kako je Sharon bio taj koji je prekršio primirje za vrijeme rata iz 1973., uzvraćajući napad preko Sueskog kanala i pretvorivši tako uspjeh Egipta skoro u poraz.' To je stvarno smiješna pogreška jer je Sharon prešao kanal u jeku rata, 16. listopada, šest dana prije uspostave primirja, 22. listopada. Economist, čini se, istinski mrzi Sharona koji, piše list, predstavlja 'ružno lice' Izraela, lažljivi je kalkulant, 'prava zmija' čiji je modus operandi onaj 'proračunate brutalnosti.' Činjenica da su ga Izraelci izabrali za premijera pokazuje kako je taj narod u 'boljševičkom raspoloženju'. Najštetniji citat lista, po mom mišljenju, iz uvodnika je prošlogodišnjeg travanjskog izdanja Economista i zvuči kao da ga je mogla napisati Susan Sontag, koja nalazi opravdanja za uništenje Twin Towersa. 'Ipak, Palestina se ne uklapa u kalup 11. rujna. Jer to je terorizam proveden s valjanim ciljem: u ime neovisne države za koju je i sama Amerika kazala da ju podupire.' Uzvraćajući Jerusalem Postu, Peter David tvrdi kako je taj citat izvađen iz konteksta i prilaže čitav tekst. Bojim se da tekst ne daje drukčije značenje 'terorizma provedenog s valjanim ciljem.' Davidov odgovor je taktičan. On piše o samo jednom od mnogih citata iz članaka Economista pretpostavljajući da, ako se članak iz Jerusalem Posta temelji na krivim pretpostavkama u svezi jedne stvari, u sve ostalo što piše također se može sumnjati. Ta taktika ne funkcionira. Imam drugo objašnjenje za antiizraelsku uredničku shemu Economista. Svoje objašnjenje temeljim na eseju Georgea Orwella naslovljenom 'Antisemitizam u Britaniji' (Anti-Semitism in Britain). Orwellova otkrića mogla bi se primijeniti i na Europu u kojoj je, prema izvješću Roberta Fulforda u National Postu, više od 1000 profesora potpisalo dvije peticije, od kojih jedna poziva na bojkot izraelskih znanstvenih institucija, druga na prekidanje kulturoloških veza s Izraelom. 'U engleskoj književnosti zamjetan je antisemitizam, od Chaucera na dalje. Sjećam se ulomaka koji bi, da su napisani sada, bili okarakterizirani kao antisemitski, i to u djelima Shakespearea, Smolleta, Thackeraya, Bernarda Shawa, H.G. Wellsa, T.S. Elliot, Aldousa Huxleya i brojnih drugih.' Naravno, i G.K. Chesterton i Hilaire Belloc objavljivali su tirade protiv Židova bez veće štete na svojim reputacijama. 'Ako su, kao što tvrdim, predrasude protiv Židova uvijek bile prilično raširene u Engleskoj', piše Orwell, 'nemamo razloga misliti kako ju je Hitler bitnije umanjio. Možemo, stoga, zaključiti, da su mnogi ljudi koji bi radije umrli nego priznali da su antisemiti u tajnosti zapravo baš takvi.' Orwellov esej objavljen je 1945. Je li se od tada mnogo toga promijenilo? 7. listopada 2000. Economist je pisao: 'Izrael je nadmoćna zemlja s nadmoćnim narodom: njihovi su talenti nadprosječni. Ipak, treba odustati od svoje pohlepe za tuđom zemljom.' Sharonov prethodnik, Ehud Barak, ponudio je na posljednjim pregovorima održanima u Camp Davidu Jaseru Arafatu gotovo cijelu Zapadnu Obalu, Istočni Jeruzalem i povrat barem 150.000 palestinskih izbjeglica u Izrael. Arafat je to odbio i započeo sada dvogodišnju Intifadu", piše Arnold Beichmann.