Franjo Tuđman i tadašnje hrvatske vlasti "servirajući Blaškića" Haagu nastojali su Hrvatsku izuzeti od bilo kakve odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini, smatra Kasipović i tvrdi kako je "jasno da je Tuđman želio zločini kaznu nastaniti u Bosni i Hercegovini a Hrvatskoj osigurati pobjedu". Rušenje mosta u Mostaru i obrazloženje presude Tihomiru Blaškiću, dva su, po Kasipoviću, "neupitna traga ratne ambicije Zagreba u BiH".
"U Ahmićima je počinjen stravičan zločin. Ubijeni su bosanskohercegovački Bošnjaci. Što je tadašnjem Zagrebu bilo lakše i najprirodnije nego za to okriviti opet građane ove zemlje i oprati ruke. Izbor je pao na Blaškića, dok su se rizničari pobrinuli da neki časni muževi godinama ostanu prikriveni", drži Kasipović ocjenjujući da "dok je Blaškić bio pod ključem u Haagu, a najvažniji dokumenti koji bi mu mogli pomoći pod ključem u SIS-u i Predsjedničkim Dvorima u Zagrebu, nije bilo mjesta pravdi".
"Neupitna je činjenica bila da je tada, dijelom upravo i zbog toga, pod ključem bila i Hrvatska i to pod dvostrukim. S unutrašnje strane zaključavala ju je Tuđmanova oligarhija, a vanjske je bravu osiguravala Europa koja nije željela imati posla s takvom Hrvatskom", zaključuje Kasipović.