Jedan od razloga jest i taj "što nitko zasad nema podatke o tome tko kome i koliko duguje, pa države prvo to moraju međusobno uskladiti", tumači Marendić.
"Hrvatska ima najviše podataka o potraživanjima između bivših jugoslovenskih republika, ipak, pravo stanje stvari tek treba utvrditi. Zbog toga države sada i stvaraju povjerenstva da utvrde činjenično stanje i dogovore se oko evidencije koja bi pokazala koliko čega je bilo i u kojim republikama SFRJ devedesetih godina", napominje list.
Po Marendićevu mišljenju, taj će posao olakšati obveza novonastalih država da vode evidenciju imovine čiji su vlasnici ostali izvan njihova teritorije te je tako Hrvatska usvojila propise kojima je želela da zaštiti imovinu pravnih i građanskih osoba iz SCG-a.
Marendić pritom priznaje da je dio te imovine otuđen prije donošenja tih propisa, a od poduzeća koja su ostala u Hrvatskoj neka su se osamostalila, neka su dodijeljena Hrvatskom fondu za privatizaciju da njima upravlja a neka su prodana, prenosi list.
Zato će biti nužno utvrditi način odštete vlasnika čija je imovina prodana, ističe šef Ureda Vlade RH za provedbu projekta sukcesije, najavljujući dvije vrste nadoknada: u naturi i novčano. "Ukoliko je Fond prodao nečije vlasništvo, ugovori s novim vlasnicima neće se raskidati a bivšima će ona biti kompenzirana po tržišnim uvjetima", tumači Marendić.
"Države će ugovoriti sustav a vlasnicima će biti prepušteno da se sami izbore za povrat imovine. Država mora stvoriti uvjete, tj. ukinuti zakone koji su zabranjivali bilo kakvo raspolaganje tom imovinom i vlasništvo vratiti pravim vlasnicima", navodi on, upozoravajući da je teško reći kada će taj posao biti završen.