ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - U šezdeset godina od događaja povezanih s tragedijom Talijana ubijanih u fojbama, kraškim jamama Istre i julijske krajine, i egzodusa koji je uslijedio tek se u posljednjih deset do petnaest godina
kritički i ozbiljno razmatralo te događaje koji su godinama hladnog rata bili predmetom "odvojenih i suprostavljenih sjećanja ali i velikih potiskivanja iz pamćenja", primjećuje se u komentaru rimskog Il Messaggera povodom rasprava o ustanovljavanju Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana iz Istre nakon Drugog svjetskog rata.
ZAGREB, 9. veljače 2004. (Hina) - U šezdeset godina od događaja
povezanih s tragedijom Talijana ubijanih u fojbama, kraškim jamama
Istre i julijske krajine, i egzodusa koji je uslijedio tek se u
posljednjih deset do petnaest godina kritički i ozbiljno razmatralo te
događaje koji su godinama hladnog rata bili predmetom "odvojenih i
suprostavljenih sjećanja ali i velikih potiskivanja iz pamćenja",
primjećuje se u komentaru rimskog Il Messaggera povodom rasprava o
ustanovljavanju Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana iz
Istre nakon Drugog svjetskog rata.#L#
Sjećanje na drame stanovništva julijske krajine, o kojoj se raspravlja
ovih dana, čuvale su udruge ezula, podsjeća list ali napominje da je
to pitanje politički monopolizirala talijanska desnica "iz jedne
nacional-revanšističke perspektive koja je s jedne strane zanemarivala
dugi niz talijanskih odgovornosti (fašistička politika odnarođivanja
spram Slovenaca i Hrvata, a prije toga antislavenski ekskluzivizam
starog iredentizma), a s druge je podcjenjivala težinu međunarodnih
uvjetovanja kojima je Italija bila izložena u vrijeme potpisivanja
mirovnog sporazuma".
"Na suprotnoj je strani tragedija čak negirana, ili najviše
klasificirana kao izgred, uz kolateralni učinak da je postala događaj
smještan u sukob fašizma i antifašizma ili onaj između zapadnog i
komunističkog svijeta", piše komentator lista i ističe kako je "opći
zaborav" razbijen tek nakon pada zida između istoka i zapada Europe,
zahvaljujući pionirskim radom nekih povjesničara i inicijativa nekih
političara. "Od tada je rasprava o tim događajima, premda kočena
preostalim otporima i ometana starim i novim instrumentalizacijama
postala slobodnija i otvorenija", ocjenjuje se u komentaru te
zaključuje kako "ukoliko ne dođe do novih zaustavljanja od strane
čuvara starih ortodoksnih uvjerenja, vrijeme potiskivanja i
suprotstavljenih sjećanja moći će se smatrati okončanim".
(Hina) akoz
(Hina) akoz