"Vijeće zaključuje da ste vi počinili niz užasnih zločina koje valja jasno osuditi. Ne postoji isprika ni opravdanje za vaše postupke, niti je moguće proniknuti u vaše razloge za zlostavljanje toliko mnogo ljudi", kazao je predsjedavajući sudac Iain Bonomy.
"S obzirom da su kaznena djela za koja ste proglašeni krivim izrazito teška i okrutna, da ne postoje olakotne okolnosti vijeće bi vam izreklo kaznu od najmanje 25 godina zatvora. No obzirom na olakotne oklonosti kao što su vaše priznanje krivnje, kajanje i dobrovoljna predaja vijeće vam izriče kaznu od 20 godina zatvora", rekao je sudac.
Brali će se u kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 12. studenoga 2004., u kojem će ostati dok se ne dovrše pripreme za njegovo prebacivanje zemlju gdje će izdržavati kaznu.
Miroslav Bralo (38), koji je 1993. bio pripadnik posebne postrojbe HVO-a "Džokeri", 19. srpnja ove godine priznao je krivnju po svih osam točaka izmijenjene optužnice za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja, uključujući i za djelo progona na političkoj, vjerskoj ili rasnoj osnovi zbog sudjelovanja u napadu HVO-a na selo Ahmiće kod Viteza 16. travnja 1993., u kojem je ubijeno 116 bošnjačkih civila a selo je porušeno i spaljeno.
Presudom je utvrđeno kako je Bralo priznao da je tijekom napada ubio dvoje civila i pomagao u ubojstvu 14 civila, članova obitelji Salkić i Čerimagić, uključujući i devetoro djece, te da je palio kuće i podmetnuo ekploziv kojim je srušena seoska džamija.
Po drugoj točki optužnice osuđen je za ubojstvo tri zarobljena Bošnjaka u selu Kratine u travnju 1993., a po točkama od 3. do 6. za višednevno okrutno silovanje i zlostavljanje jedne zarobljene Bošnjakinje u svibnju 1993., u sjedištu "Džokera" na području sela Nadioca, kod Viteza, što je vijeće ocijenilo "krajnje izopačenim zločinom".
Prema posljednje dvije točke optužnice osuđen je za protupravno zatvaranje i nehumano postupanje prema bošnjačkim civilima u selu Kratine, kod Viteza., u travnju i svibnju 1993. Utvrđeno je da je zatočenike tjerao da kopaju rovove, koristio ih kao živi štit i prisiljavao ih na prakticiranje katoličkih vjerskih obreda.
Vijeće je kao olakotne okolnosti prihvatilo Bralino "iskreno priznanje osobne odgovornosti", ocjenivši kako ono daje znatno veći doprinos pomirbi zajednica u BiH od presuda nakon suđenja u kojima su optuženi negirali krivnju.
U presudi su istaknuti i njegovi dokazi o kajanju, usmene i pisane izjave, zatim doprinos u otkrivanje lokacija na kojima su ekshumirane žrtve zločina i doprinos za razminiranje područja ratnih sukoba.
"Dokazi o kajanju govore da je Bralo doživio osobno preobrazbu koja će se nastaviti i tijekom izdržavanja kazne", kazao je sudac Bomomy i dodao da će kazna imati rehabilitirajući učinak na osuđenog.
Uzeta je u obzir njegova dobrovoljna predaja SFOR-u u BiH 10. studenoga 2004., osobne i obiteljske prilike, suradnja s tužiteljem i dobro ponašanje u pritvoru.
Kod odmjeravanja visine kazne vijeće je uzelo u obzir i kaznenu politiku u bivšoj SFRJ, prema čijem je Krivičnom zakoniku u čl. 142 za djelo ratnog zločina protiv civila predviđena kazna od pet godina zatvora do smrtne kazne, koja je u praksi preinačena u maksimalnih 20 godina zatvora, navedeno je u presudi.
Na raspravi o visini kazne u listopadu ove godine tužitelj je tražio kaznu koja će osigurati da Bralo najmanje 25 godina provede u zatvoru, što je prema praksi ICTY-e da se osuđenici oslobađaju nakon izdržanih 2/3 kazne trebalo značiti 38 godina zatvora.
Bralo je prvi Hrvat iz BiH optužen od ICTY-e koji je priznao krivnju, a nakon njega to je u listopadu ove godine učinio Ivica Rajić, ratni zapovjednik HVO-a u Kiseljaku.