Po njegovim riječima izvedba kamenog vrta na tisuću četvornih metara prostora, što je veličina jednog dlana u odnosu na čitavu planinu, na najpristupačnijem dijelu biokovskoga kraškoga stjenjaka, ne bi bila skupa, a imala bi znatne kulturne i gospodarske učinke.
Kako je objasnio, riječ je o izboru, premještanju i postavljanju različitih kamenih gromada u novu kompoziciju u kamenom vrtu bez biljaka, u kojem bi dvije trećine bio stalni kameni postav, a trećina bi se mijenjala svake ili svake druge godine uz popratne svečanosti.
Biokovo, pod južnim strminama kojega se prostire kilometarski duga makarska rivijera, posebno je pogoda za takav projekt, kako kaže, jer je ta planina skulptura sama za sebe.
Zamisao kamenog vrta ostvariva je jedino uz pomoć japanskih stručnjaka, budući da kameni vrtovi, svjetske atrakcije, kako je dodao, postoje samo u Japanu, a osim toga i današnji moderni stil oblikovanja parkova u svijetu pod jakim je japanskim utjecajem.
"Kameni vrt na Biokovu privlačio bi brojne stručnjake koji se bave oblikovanjem vrtova te turiste iz čitava svijeta, a posebno japanske, koji bi rado 'hodočastili' hrvatskom kamenom vrtu na Biokovu - spoju hrvatskoga kamena i japanske parkovne umjetnosti", smatra Kiš. Pritom upozorava kako Hrvatska ima sve sadržaje koje japanski turisti nadasve traže - vrhunsku prirodu, a Biokovo je takvo, te vrhunsko kulinarstvo i priču.
O svojoj zamisli, kako kaže, razgovarao je i s bivšim i sadašnjim japanskim veleposlanikom u Hrvatskoj - Shoirom Imanishijem i Kanameom Ikedom, koji su poduprli zamisao o biokovskom kamenom vrtu, izrazivši spremnost Japana da pomogne u njegovu podizanju te s ravnateljem Parka prirode "Biokovo" Antom Cvitanovićem, koji je bio oduševljen tom idejom.
"Podupiremo tu ideju, stalo nam je da se na Biokovu realizira prvi hrvatski kameni vrt", izjavio je Cvitanović, dodavši da je, sada kad je Ministarstvo kulture objavilo Poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi za 2006., prilika s lijepe zamisli prijeći na djelo.
Dragutin Kiš (1924.) parkovni je arhitekt i planer oblikovanja i uređenja krajolika te slikar. Po njegovu projektu uređen je park Predsjedničkih dvora na Pantovčaku 1962. Za parkovnu komponentu hrvatskoga vrta na izložbi "Japan, Flora 2000" dobio je dva priznanja: Zlatnu medalju i Excellent Prize, koju je od stranih zemlja dobila još samo Kina. Po njegovu posljednjem, prvonagrađenu radu, obnovljen je secesijski park ispred riječkoga kazališta.
Trenutačno se bavi uređenjem oglednoga mediteranskog vrta Antonya Maglice na Zlarinu te pokreće cjelovitu obnovu maksimirskog parka u Zagrebu. Za kraj godine Kiš s još 13 hrvatskih akvarelista sprema izložbu slika o Kopačkom ritu.