Polazeći od tvrdnje Zbignewa Brzezinskog kako je područje Euroazije, od Kine do britanskog kanala, odnosno od Indije do baltičkog mora, najbogatije i najnaprednije područje svijeta, koje bi ujedinjeno nadmašilo SAD, Engdahl je u svom predavanju američki 'rat protiv terorizma', 'preventivni rat protiv tiranije' te pomoć u tzv. ružičastim revolucijama pripisao upravo nafti.
Kako je kazao, današnja američka administracija godinama je upoznata s geološkim podacima o iscrpljivanju svjetskih zaliha nafte uz istodoban snažan rast potražnje za naftom, što je imalo određujući utjecaj na njenu vanjsku politiku.
Nafta nije na izmaku, ali njena proizvodnja za 20-30 dolara po barelu u narednim će godinama biti nemoguća, već treba, kaže, očekivati da joj cijena poraste i na primjerice 100 dolara po barelu. Značaj tom podatku, rekao je Engdahl, daje i činjenica da su se zemlje Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) obvezale da naftu nikad neće prodavati za niti jednu valutu osim američkog dolara, koji tako osigurava svoju nadmoć valute međunarodne trgovine.
Istodobno, tvrdi Engdahl, SAD putem raznih organizacija, poput Nacionalne zaklade za demokraciju (NED) ili Freeedom Housa, u zemljama koje se nalaze na putu spajanja najbogatijih dijelova Euroazije - Europe s Kinom i Japanom, pomaže rušenje SAD-u nesklonih režima putem tzv. mekih ili ružičastih revolucija.
Veza američkih vanjskopolitičkih ciljeva i nafte tema je i nove Engdahlove knjige, koja bi se, kako je najavio autor, u Hrvatskoj trebala objaviti u listopadu ili studenom ove godine.