Nakon što je u Operativnom dnevniku 80. motorizirane brigade bivše JNA iz Kragujevca u 16 sati toga dana zapisano da je četa vojne policije i nekoliko oficira preuzela dužnost čuvanja zarobljenika na Ovčari, slijedi bilješka od 22.35 sati: "U rejonu Ovčara povučeno je osiguranje logora zarobljenih ZNG-i i tu dužnost su preuzeli vukovarski teritorijalci. Četa vojne policije i dežurni organi iz brigade su se vratili u Negoslavce na komandno mjesto".
Autentičnost dnevnika sudu je potvrdio svjedok Vukašin Premović, tadašnji rezervni kapetan JNA i referent za operativno-nastavne poslove brigade, koji je unio većinu bilješki i naređenja u Operativni dnevnik.
"Dužnost na Ovčari preuzeli su organi Teritorijalne obrane, odred s Petrove gore i još jedan", kazao je svjedok, dodajući da je za naziv paravojne jedinice "Leva Supoderica", čijim se pripadnicima također sudi, saznao tek kasnije, a da su u tom trenutku za njega oni "koji su bili na strani JNA" bili Teritorijalna obrana.
Bilješku idućega dana, 21. studenoga, nije pisao svjedok, već drugi referent. U njoj stoji: "Noć protekla mirno. Artiljerija nije djelovala. U toku noći između tri i četiri sata na položaju u rejonu Grabovo otvarana je vatra iz pješadijskog naoružanja. Jedinica je odgovorila vatrom. Ispaljene su i tri granate. Oko šest sati pucalo je iz snajpera na iste položaje".
Taj je zapis svjedok objasnio time da je "bilo još pojedinačnih slučajeva otpora, a na tom području je bio i jedan pravac za ljude koji su se izvlačili" iz Vukovara.
S obzirom na to da je u Operativnom dnevniku svjedok za zarobljenike koristio izraze "Zenge" i "ustaše", jedan od odvjetnika pitao ga je da li su ih nadređeni "zvanično obavijestili protiv koga ratuju". Protiv "hrvatskih pobunjenika, Zengi, koje su pomognute s dosta drugih vojnika sa strane, plaćenika", kazao je, te dodao: "Naši vojnici njih su zvali ustaše, kao što su oni nas zvali četnici".
Suđenje će, nastavkom dokaznog postupka, biti nastavljeno od 20. do 24. lipnja.