Nadnaslov:Silazak u pakao bivših istočnonjemačkih diplomata
Naslov: Nekad elita, danas vozači taksija, prodavači novina...
Podnaslov:Više nego ijedna druga profesija, istočnonjemački diplomati
platili su danak njemačkom ujedinjenju koje je za
posljedicu imalo njihova masovna otpuštanja. Mlađi
diplomati uspjeli su pronaći novo zanimanje, posebice u
javnim službama, dok su stariji rijetko izbjegli
nezaposlenost ili preuzeli poslove koje za njih kao
nekadašnju elitu znače silazak u pakao.
Piše: Valerie LEROUX, AFP
BERLIN - Bili su elita Demokratske Republike Njemačke (DDR), danas su
vozači taksija, prodavači novina ili bez zaposlenja. Više nego ijedna
druga profesija, istočnonjemački diplomati platili su danak
ujedinjenju koje je za posljedicu imalo masovna otpuštanja nakon
fuzije Savezne Republike Njemačke (BRD) i DDR-a 3. listopada 1990.
godine.
Od oko 1.500 veleposlanika, tajnika i članova poslanstava koji su
predstavljali DDR 1989. godine, samo ih je desetak našlo sreću u
ujedinjenoj Njemačkoj nakon pada Zida.
"Bilo je međutim mnogo kvalificiranih osoba, sa solidnim znanjem,
posebno o Istočnim zemljama", žali se Siegfried Bock (68), posljednji
veleposlanik DDR-a u Jugoslaviji.
Mnogo njih se sumnjičilo da su pretjerano vjerno služili
komunističkom režimu, a u nekim slučajevima da su se kompromitirali s
političkom policijom (Stasi) - neizbrisiv nedostatak u očima Bonna ako
se zastupa država koja se do jučer ocrnjivala.
"Misija bi bila teška s političkog i moralnog stajališta", priznaje
Bock koji predsjedava Udrugom međunarodne politike, klubom bivših
istočnonjemačkih diplomata. Brojni njegovi kolege uostalom nisu
željeli ponuditi svoje usluge novom poslodavcu.
Bock se međutim smješka misleći na svoje bivše istočnoeuropske kolege
koje još ponekad susreće u Berlinu. "Još su uvijek ovdje, jučer su
predstavljali SSSR a danas Ukrajinu ili Estoniju", primjećuje veselo.
Međunaslov: Od elite do otpravnika vlakova
Bivši istočnonjemački diplomati do 35-40 godina općenito su uspjeli
promijeniti zanimanje i zaposliti se posebno u javnim službama kao
bankovni službenici, posrednici osiguranja ili trgovci. Jedan bivši
veleposlanik na Kubi sad vodi turiste na Karibima.
Neki su iskoristili svoja lingvistička znanja i nekadašnja poznanstva
u inozemstvu zapošljavajući se kod stranih tvrtki. "Udruga prima
brojne pozive japanskih tvrtki koje traže bivše kolege s Istoka", kaže
Bock.
Iznad 40 godina, međutim, rijetki su oni koji su uspjeli izbjeći
nezaposlenost, ako se nisu odlučili za poslove od javne koristi (ABM)
koje subvencionira država, na primjer u udrugama.
Rijetki su i oni koji pristaju ispričati svoj silazak u pakao. Tako
na primjer bivši diplomat, sad vozač taksija, ili drugi koji je
otvorio kiosk za brzu pripremu hrane ili pak onaj koji daje znak za
polazak vlakova na glavnom kolodvoru Zoogarten u Berlinu. Svi odbijaju
razgovarati s novinarima.
Trećina se povukla u mirovinu, često preuranjenu. No, mirovine nimalo
ne liče na one zapadnonjemačkih kolega. "Primamo oko 1.500 DEM, manje
od smetlara", primjećuje gorko Bock.
Među nekoliko iznimaka od pravila, Stephan Steinlein (33), posljednji
veleposlanik DDR-a u Parizu, radi danas u veleposlanstvu Njemačke u
Varšavi.
S diplomom teologa Steinlein je pripremao disertaciju na Sveučilištu
u Strasbourgu kad ga je posljednja istočnonjemačka vlada, pod upravom
krćanskog demokrate Lothara de Maizierea (ožujak-listopad 1990.),
zamolila da preuzme veleposlanstvo u Parizu, gdje je slikovito
govoreći ugasio svjetlo.
"Prije pada Zida bio sam u vezi s oponentima iz drugih zemalja,
posebno iz Poljske, kako bih iskoristio iskustvo", prisjeća se
Steinlein. "U Parizu sam radio na pripremama za zatvaranje
veleposlanstva i uspostavio nekoliko neformalnih kontakata".
(Hina) bnš br
031219 MET oct 94
03HHMM MET oct 94
(Hina) bnš br