VJESNIK: "JAMSTVA ZA OPSTOJNOST HRVATA U BIH"

ZAGREB, 23. studenoga (Hina) - Ocijenivši kako će vrijeme pokazati je li sporazum iz Daytona mrtvo slovo na papiru ili početak trajnog mira, ali i da je "sporazum rezultat kompromisa što su ga morale prihvatiti sve sukobljene strane u Bosni i Hercegovini", Aleksandar Milošević u članku "Jamstva za opstojnost Hrvata u BiH", u današnjem Vjesniku, razmatra političke dosege sporazuma. Odnosno, daje odgovor na pitanje - "tko je u političkom smislu dobitnik, a tko gubitnik". #L# Smatra da su, u prvom redu, na dobitku "oni koji su zagovarali cjelovitost Bosne i Hercegovine, jer je sporazumom u Daytonu dogovoreno da tzv. avnojske granice ostanu međunarodno priznate granice Bosne i Hercegovine. (...) Tom analogijom politički gubitnici su bosanski Srbi i Slobodan Milošević čija je politika i zapalila ratne požare na prostorima bivše Jugoslavije", piše Milošević. Izdvaja i činjenicu da BiH neće biti unitarna država - "prema tome, dobitnici su svi koji su se zalagali za suverenitet triju konstitutivnih naroda u sklopu Bosne i Hercegovine" - iz čega novinar izvlači ocjenu "da su tu najveći dobitnici Hrvati koji su upozoravali da bi bilo kakvo unitarno državno-pravno uređenje Bosne i Hercegovine moglo ugroziti politički, pa i svaki drugi opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini". Politički značajnim smatra i to da će Sarajevo ponovno biti jedinstveno, "što je poraz političke i vojne koncepcije bosanskih Srba koji su do zadnjeg trenutka ustrajavali na rješenju koje bi Sarajevo pretvorilo u neki novi Berlin ili Bejrut, podijeljen zidom i zelenom linijom". Bitnom političkom dimenzijom sporazuma, Milošević ocjenjuje i međunarodne snage za provedbu mira pod zapovjedništvom NATO-a, jer "na određen način te snage će biti znak ograničavanja političkog i vojnog suvereniteta Bosne i Hercegovine, no taj će se suverenitet uspostaviti u onoj mjeri u trenutku kada stanje na terenu bude takvo da nazočnost međunarodnih snaga ne bude potrebna. (...) Dolazak NATO-a može se smatrati političkim, pa na određeni način i vojnim porazom bosanskih Srba koji su uporno odbijali svaku pomisao o nazočnosti NATO postrojbi u Bosni i Hercegovini", piše Milošević. Analizirajući suspenziju gospodarskih sankcija spram tzv. SR Jugoslavije te ukidanje embarga na nabavu oružja svim državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije - sljedeće političke rezultate sporazuma - Aleksandar Milošević piše: "Mada se ukidanje sankcija može protumačiti kao svojevrsna politička pobjeda Slobodana Miloševića, ona je, zapravo, znak njegova posvemašnjeg političkog poraza jer je on morao, da bi ishodio suspenziju sankcija, javno odustati i potpisati dokument kojim se odriče planova o stvaranju velike Srbije. S druge, pak, strane, skidanje embarga na nabavu oružja od izuzetnog je značenja i za Federaciju BiH i za Hrvatsku. Za Hrvatsku to znači da će moći svoju vojsku organizirati ustrojenu po najvišim standardima u svijetu, opremiti odgovarajućim naoružanjem i tehnikom, te da će na taj način moći štititi svoj teritorijalni integritet od svakog možebitnog pokušaja njegova ugrožavanja. Istodobno, Hrvatsku će to učvrstiti na položaju regionalne snage, što će učvrstiti i njezin politički položaj u svijetu. Kad je riječ o sankcijama odnosno njihovoj suspenziji, ona se ne odnosi na bosanske Srbe, što samo pokazuje njihov posvemašnji politički poraz. Međunarodna će zajednica, naime, razmatrati ukidanje sankcija bosanskim Srbima sve dok ne povuku svoje snage u skladu sa sporazumom i dok se ne provedu slobodni izbori". Na kraju Aleksandar Milošević piše: "Ukratko, kada je riječ o teritorijalnoj podjeli unutar Bosne i Hercegovine sve su strane morale učiniti određene ustupke i tu se ne bi moglo govoriti o pobjedniku i poraženom, ali kada su u pitanju politički dosezi dokumenta parafiranog u Daytonu, onda Hrvatska i Hrvati u BiH imaju razloga za zadovoljstvo. Tim dokumentom, naime, uvaženi su dugoročni strateški interesi Republike Hrvatske, ali i stvorena jamstva za političku i svaku drugu opstojnost Hrvata u Bosni i Hercegovini". (Hina) dp sp 230821 MET nov 95