FR-11. II.-L'EXPRESS-KOSOVO-GRANICE?

FRANCUSKA L'EXPRESS 11. II. 1999. Kosovo: igra skrivača u Rambouilletu "Slika se nametnula sama od sebe. Već od početka konferencije, u subotu 6. veljače, međunarodna konferencija o budućnosti Kosova dobila je i nadimak: rambouilletska konklava. Zatvoreni u dvorcu, odsječeni od svijeta, predstavnici srpskih vlasti i kosovskih Albanaca imaju pred sobom dva tjedna za ispuštanje bijeloga dima kroz dimnjak koji će najaviti trajni mir u toj srpskoj pokrajini s 90-postotnim albanskim stanovništvom. No, tko u to zaista vjeruje? Pod trostrukim kumovanjem, američko-rusko-europskim, novi zapadni plan rješavanja problema služi kao predložak za pregovore. Načelo je, u glavnim crtama, vrlo jednostavno: 'Prava autonomija za albansku većinu u zamjenu za razvojačenje gerilaca, ograničavanje broja srpskih vojnika i slanje međunarodnih snaga koje će zajamčiti provedbu primjene cijeloga plana. No, čim se uđe u pojedinosti, sve postaje mnogo zamršenije. Jer, svaka od strana pozvanih u Rambouillet zapravo ima dvostruki jezik i proturječnu logiku. Na srpskoj strani, službeno je stajalište sklono davanju autonomije Kosovu, pod uvjetom da ostane u okviru republike Srbije. No, srednjoročno, strateški interesi Beograda nastoje prekinuti te veze. Jer sukob na Kosovu skupo stoji državu čije je gospodarstvo posve iskrvarilo. A državni aparat ugrožen je i demografijom, koja bi u budućnosti mogla ugroziti ravnotežu: albanski natalitet, kod kojih obitelji sa šestero, sedmero ili osmero djece nisu nikakva rijetkost, ugrožava srpsku nadmoć. Kosovo koje bi ostalo pod tutorstvom, značilo bi, za trideset ili pedeset godina, da će Albanci biti većina stanovništva Jugoslavije. Osveta kolijevke, koja pametnijim i upućenijim Srbima jasno pokazuje da bi mogli biti ugroženi kao nacija. 'Kad bi danas opet ušli u državne ustanove, zahtijevajući razne dodatke i pomoć na koju imaju pravo kao jugoslavenski državljani, uništili bi državni proračun', izjavio je nedavno, privatno, jedan vođa srpske oporbe. No, kakva god bila odluka, donijet će je jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević, jedini gazda u Beogradu. On već raspolaže ušutkanim tiskom, podijeljenom političkom oporbom koja je djelomice stala uz njega te nedavno pročišćenim vojnim vrhom. I deset godina poslije stupanja na vlast, taj nekadašnji komunistički aparatčik ima samo jedan cilj: održati na vlasti sebe i svoj klan. A što se ostaloga tiče, sve je moguće. Srpska promidžba može svašta činiti kako bi laskala korijenima nacionalizma, ali u stvarnosti njega 'srpska kolijevka' zapravo baš i ne zanima. Milošević je oduvijek u prvi plan stavljao vlastitu korist, a ne dobro svojega naroda. (...) 'Milošević je kriv', s pravom kaže jedan visoki francuski dužnosnik. Da nije ukinuo autonomiju te pokrajine 1989. zbog ciljeva svoje nacionalističke demagogije, danas bismo imali Kosovo s velikom autonomijom, poput one u Kataloniji'. Srpska represija jačala je albanski iredentizam, a autonomija kao rješenje danas je dio prošlosti. Teško će je Zapad nametnuti najradikalnijim Albancima iz OVK-a, nazočnima u Rambouilletu, koji su već i samim dolaskom ostvarili veliku pobjedu, budući da su priznati. Tek treba vidjeti hoće li taj ustupak gerilce učiniti popustljivijima ili tvrdoglavijima. Iako brojni američki analitičari, zbog nepoznavanja zamršenosti stanja na Balkanu, danas zagovaraju neovisnost Kosova, Europljani će, unatoč tome što žele potvrditi svoju političku ulogu, morati pronaći neko drugo rješenje. Treba li se ugledati na Davida Owena, bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova i pregovarača Europske unije za Bosnu od 1992. do 1995.? 'Vrijeme je da napustimo nesklonost prema krojenju novih granica i da za balkanske probleme pronađemo balkanska rješenja', izjavio je nedavno na seminaru u Norveškoj. On sada otvoreno pretpostavlja da će Milošević pokušati slobodu Kosova (a i mnogi se dužnosnici slažu da je baš tu rješenje problema) zamijeniti za mogućnost da Srbija pripoji republiku srpsku, srpski entitet nastao na ruševinama Bosne. Ali kako kasnije zaustaviti širenje te metode? Jasno, rješenje se mora pronaći. Ali, zar za samo tjedan dana?" - pita se Jean-Michel Demetz.