FR-KONFERENCIJE-SUKOBI-INTERVENCIJE FR-11. II.-L'EXPRESS-KOSOVO-GRANICE? FRANCUSKAL'EXPRESS11. II. 1999.Kosovo: igra skrivača u Rambouilletu"Slika se nametnula sama od sebe. Već od početka konferencije, u subotu 6. veljače,
međunarodna konferencija o budućnosti Kosova dobila je i nadimak: rambouilletska konklava. Zatvoreni u dvorcu, odsječeni od svijeta, predstavnici srpskih vlasti i kosovskih Albanaca imaju pred sobom dva tjedna za ispuštanje bijeloga dima kroz dimnjak koji će najaviti trajni mir u toj srpskoj pokrajini s 90-postotnim albanskim stanovništvom. No, tko u to zaista vjeruje?Pod trostrukim kumovanjem, američko-rusko-europskim, novi zapadni plan rješavanja problema služi kao predložak za pregovore. Načelo je, u glavnim crtama, vrlo jednostavno: 'Prava autonomija za albansku većinu u zamjenu za razvojačenje gerilaca, ograničavanje broja srpskih vojnika i slanje međunarodnih snaga koje će zajamčiti provedbu primjene cijeloga plana. No, čim se uđe u pojedinosti, sve postaje mnogo zamršenije. Jer, svaka od strana pozvanih u Rambouillet zapravo ima dvostruki jezik i proturječnu logiku. Na srpskoj strani, službeno je stajalište sklono davanju
FRANCUSKA
L'EXPRESS
11. II. 1999.
Kosovo: igra skrivača u Rambouilletu
"Slika se nametnula sama od sebe. Već od početka konferencije, u
subotu 6. veljače, međunarodna konferencija o budućnosti Kosova
dobila je i nadimak: rambouilletska konklava. Zatvoreni u dvorcu,
odsječeni od svijeta, predstavnici srpskih vlasti i kosovskih
Albanaca imaju pred sobom dva tjedna za ispuštanje bijeloga dima
kroz dimnjak koji će najaviti trajni mir u toj srpskoj pokrajini s
90-postotnim albanskim stanovništvom. No, tko u to zaista
vjeruje?
Pod trostrukim kumovanjem, američko-rusko-europskim, novi
zapadni plan rješavanja problema služi kao predložak za pregovore.
Načelo je, u glavnim crtama, vrlo jednostavno: 'Prava autonomija za
albansku većinu u zamjenu za razvojačenje gerilaca, ograničavanje
broja srpskih vojnika i slanje međunarodnih snaga koje će zajamčiti
provedbu primjene cijeloga plana. No, čim se uđe u pojedinosti, sve
postaje mnogo zamršenije. Jer, svaka od strana pozvanih u
Rambouillet zapravo ima dvostruki jezik i proturječnu logiku.
Na srpskoj strani, službeno je stajalište sklono davanju
autonomije Kosovu, pod uvjetom da ostane u okviru republike Srbije.
No, srednjoročno, strateški interesi Beograda nastoje prekinuti te
veze. Jer sukob na Kosovu skupo stoji državu čije je gospodarstvo
posve iskrvarilo. A državni aparat ugrožen je i demografijom, koja
bi u budućnosti mogla ugroziti ravnotežu: albanski natalitet, kod
kojih obitelji sa šestero, sedmero ili osmero djece nisu nikakva
rijetkost, ugrožava srpsku nadmoć. Kosovo koje bi ostalo pod
tutorstvom, značilo bi, za trideset ili pedeset godina, da će
Albanci biti većina stanovništva Jugoslavije. Osveta kolijevke,
koja pametnijim i upućenijim Srbima jasno pokazuje da bi mogli biti
ugroženi kao nacija.
'Kad bi danas opet ušli u državne ustanove, zahtijevajući razne
dodatke i pomoć na koju imaju pravo kao jugoslavenski državljani,
uništili bi državni proračun', izjavio je nedavno, privatno, jedan
vođa srpske oporbe.
No, kakva god bila odluka, donijet će je jugoslavenski predsjednik
Slobodan Milošević, jedini gazda u Beogradu. On već raspolaže
ušutkanim tiskom, podijeljenom političkom oporbom koja je
djelomice stala uz njega te nedavno pročišćenim vojnim vrhom. I
deset godina poslije stupanja na vlast, taj nekadašnji
komunistički aparatčik ima samo jedan cilj: održati na vlasti sebe
i svoj klan. A što se ostaloga tiče, sve je moguće. Srpska promidžba
može svašta činiti kako bi laskala korijenima nacionalizma, ali u
stvarnosti njega 'srpska kolijevka' zapravo baš i ne zanima.
Milošević je oduvijek u prvi plan stavljao vlastitu korist, a ne
dobro svojega naroda. (...)
'Milošević je kriv', s pravom kaže jedan visoki francuski
dužnosnik. Da nije ukinuo autonomiju te pokrajine 1989. zbog
ciljeva svoje nacionalističke demagogije, danas bismo imali Kosovo
s velikom autonomijom, poput one u Kataloniji'. Srpska represija
jačala je albanski iredentizam, a autonomija kao rješenje danas je
dio prošlosti. Teško će je Zapad nametnuti najradikalnijim
Albancima iz OVK-a, nazočnima u Rambouilletu, koji su već i samim
dolaskom ostvarili veliku pobjedu, budući da su priznati. Tek treba
vidjeti hoće li taj ustupak gerilce učiniti popustljivijima ili
tvrdoglavijima.
Iako brojni američki analitičari, zbog nepoznavanja zamršenosti
stanja na Balkanu, danas zagovaraju neovisnost Kosova, Europljani
će, unatoč tome što žele potvrditi svoju političku ulogu, morati
pronaći neko drugo rješenje. Treba li se ugledati na Davida Owena,
bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova i pregovarača Europske
unije za Bosnu od 1992. do 1995.? 'Vrijeme je da napustimo
nesklonost prema krojenju novih granica i da za balkanske probleme
pronađemo balkanska rješenja', izjavio je nedavno na seminaru u
Norveškoj. On sada otvoreno pretpostavlja da će Milošević pokušati
slobodu Kosova (a i mnogi se dužnosnici slažu da je baš tu rješenje
problema) zamijeniti za mogućnost da Srbija pripoji republiku
srpsku, srpski entitet nastao na ruševinama Bosne. Ali kako kasnije
zaustaviti širenje te metode? Jasno, rješenje se mora pronaći. Ali,
zar za samo tjedan dana?" - pita se Jean-Michel Demetz.