IT-krize, diplomati, inetrvencije IT LA STAMPA 7.II.INTERVENCIJA NATO-A ITALIJALA STAMPA7. II. 1999.Prva intervencija NATO-a u nekoj suverenoj državi"Kako god protekla ova konferencija, ona označava jednu temeljnu etapu u povijesti
NATO-a: počevši od Rambouilleta, od ovih trenutaka, Atlantski savez postavlja temelje za svoju prvu vojnu intervenciju u suverenoj zemlji.To će se dogoditi na jugoslavenskom teritoriju, uz sve nepoznanice kakve takav pothvat nosi. Neće se raditi o tome, kao u Bosni, da se dovrši građanski rat, da se na noge postavi nacija spornog identiteta, ovdje je riječ o slanju vojske unutar jednog suverenog teritorija, za zaštitu jednog teritorija kojega nitko ne priznaje neovisnim i kojega nitko, barem na riječima, ne zamišlja takvim.Treba samo utvrditi hoće li se taj povijesni prodor, za Srbe invazija, dogoditi prema sporazumu obiju strana ili kasnije, nakon pokazivanja snage, čega se svi pribojavaju, no prema čemu se, nošeni beskorisnim ultimatumima i lažnim izjednačavanjima, sve kreće.Temelj za raspravu je plan kojega su u petak u Londonu sastavile zemlje članice kontaktne skupine: nacrt o kojemu se, kao što
ITALIJA
LA STAMPA
7. II. 1999.
Prva intervencija NATO-a u nekoj suverenoj državi
"Kako god protekla ova konferencija, ona označava jednu temeljnu
etapu u povijesti NATO-a: počevši od Rambouilleta, od ovih
trenutaka, Atlantski savez postavlja temelje za svoju prvu vojnu
intervenciju u suverenoj zemlji.
To će se dogoditi na jugoslavenskom teritoriju, uz sve nepoznanice
kakve takav pothvat nosi. Neće se raditi o tome, kao u Bosni, da se
dovrši građanski rat, da se na noge postavi nacija spornog
identiteta, ovdje je riječ o slanju vojske unutar jednog suverenog
teritorija, za zaštitu jednog teritorija kojega nitko ne priznaje
neovisnim i kojega nitko, barem na riječima, ne zamišlja takvim.
Treba samo utvrditi hoće li se taj povijesni prodor, za Srbe
invazija, dogoditi prema sporazumu obiju strana ili kasnije, nakon
pokazivanja snage, čega se svi pribojavaju, no prema čemu se,
nošeni beskorisnim ultimatumima i lažnim izjednačavanjima, sve
kreće.
Temelj za raspravu je plan kojega su u petak u Londonu sastavile
zemlje članice kontaktne skupine: nacrt o kojemu se, kao što
stavlja do znanja američki State Department, barem u osamdeset
posto njegova dijela 'ne može pregovarati'.(...)
Američki je Dayton zaustavio pokolje, no od tada je uzaludno
pokušavao sagraditi model suživota i još je danas tamo vezao
desetine tisuća vojnika, postavljenih da čuvaju vječno krhak mir.
Onima koji nastoje naći drukčiji model, republikanski senator Bob
Dole, kandidat na američkim predsjedničkim izborima, jučer je,
preko 'New York Timesa', objasnio smisao stvari. Prema njemu, 'Bez
američkog vodstva i bez primjene američkih načela, mogućnosti
nalaženja trajnog sporazuma su slabe. Naši europski prijatelji
imaju povijesne predrasude koje ih sprječavaju da budu pošteni
posrednici'.
Eto, dakle, prave prirode pariške konferencije, jučer otvoreni
pregovarački stol, više no što je pregovarački, mjesto je sraza
triju rigidnosti. 'Uzmi ili ostavi' načela nametnutog od
međunarodne zajednice; odbijanja Srba i same zamisli da se susretnu
s 'teroristima' iz OVK-a; izjava albanskih predstavnika prema
kojima se bez OVK-a neće napraviti niti jedan korak.(...)", piše
Giuseppe Zaccaria.