ZAGREB, 31. prosinca (Hina) - U drugoom dijelu razgovora predsjednik
Tuđman odgovarao je na pitanja gledatelja.
Svijet bi kazao da postupamo nehumano, kada bih Aliji Izetbegoviću
rekao da ćemo iz Hrvatske vratiti sve Muslimane u Bosnu, ako ne
zaustavi ofenzivu na Hrvate u toj Republici, istaknuo je hrvatski
Predsjednik odgovarajući na pitanja gledatelja iz Zagreba. No, na
kraju kad bi se ta ofenziva nastavila jasno je da bismo morali
pristupiti odlučnijim koracima, ali najprije pokušavamo zajedno sa
svijetom sve kako bi se okončao rat i postiglo političko rješenje.
Na pitanje što može učiniti da spriječi huškače, koji nastupaju javno
i nekažnjeno protiv postignutoga jedinstva domovinske i iseljene
Hrvatske, predsjednik Tuđman najprije je istaknuo poltičku zrelost
hrvatskoga naroda koji je došao do svoje države i koji može biti
ponosan što je u Hrvatskoj uspostavljen stabilniji demokratski poredak
negoli u bilo kojoj bivšoj komunističkoj zemlji. I prema tome, kazao
je, protiv tih oporbenjačkih pojava, i ne samo njih već i arhaičnih
pojava u novinstvu zaista bi trebalo poduzeti nekakve druge korake.
Međutim, demokratski poredak Hrvatske je dovoljno jak da sve skupa
izdrži, a iz ove krize politika koju vodimo još će se više afirmirati
kao ispravna u očima i naših ljudi i svijeta i prema tome, neće je
ugrožavati suprotna gledišta.
Na pitanje kako misli miroljubivom politikom ostvariti cjelovitu
Hrvatsku, dok Momčilo Krajišnik izjavljuje da će se bosanska srpska
republika i sve što je okupirano u Hrvatskoj pripojiti matici zemlji
do polovice iduće godine, predsjednik Tuđman je opetovao da to kani
ostvariti političkim sredstvima, a ako će trebati i vojnim. Nasuprot
izjavama Momčila Krajišnika predsjednik Tuđman je podsjetio na to da
je prvi put u posljednje vrijeme poslije konferencija u Ženevi i
Bruxellesu predsjednik Srbije Slobodan Milošević izjavio kako treba
težiti za normalizacijom odnosa i za postupno rješavanje problema UNPA
zona. Takvo stajalište izrazio je ovih dana i ministar vanjskih
poslova Srbije Vladislav Jovanović.
Predsjednik Tuđman je odgovarajući na pitanje otklonio sumnju da je
hrvatska vojna inferiornost uzrokom zauzimanja za mirno rješenje krize
u okupiranim područjima Republike Hrvatske. Vojno inferiorni bili smo
1990., jer smo nasuprot sebe imali čitavu jugokomunističku armiju,
Srbiju i Crnu Goru, ali danas nismo vojno inferiorni, u odnosu na
srpske postrojbe od Knina do Baranje. No, u interesu je Hrvatske, a
isto tako i radi usklađivanja sa svijetom, da krizu riješimo na miran
i politički način, no, ni jednoga trenutka nismo smetnuli s uma da
nećemo na dugi rok trpiti stanje koje je suprotno interesima Hrvatske.
Ako bi se pokazalo da je političko rješenje nemoguće, onda bi smo
sasvim sigurno oružanom silom i jedinstvom hrvatskoga naroda poduzeli
korak za oslobađanje svake stope hrvatske zemlje.
Odgovarajući na pitanje što hrvatska vlast poduzima za nestale
vukovarske branitelje, predsjednik Tuđman je kazao da se nastoji do
kraja raščistiti problem ne samo Vukovaraca, nego svih drugih koji se
vode kao nestali. Jedan od razloga razgovora s Miloševićem je i to
pitanje. On je pred svjedocima rekao da je spreman da se i ta pitanja
riješe, odnosno da Srbija pusti one zatočenike koji su u njihovim
zatvorima. Nažalost, vjerojatno je najveći broj tih, koje još vodimo
kao nestale, poginulo ili su bili izloženi masakru, teroru, pogibiji.
To je i jedan od razloga zašto sam uvijek isticao da ću sve učiniti da
hrvatsku slobodu, hrvatsku suverenost, ne plaćamo novim žrtvama ako to
nije neophodno. Ali isto sam tako svjestan i to sam govorio, da ni
jedan narod u svojoj povijesti nikad nije došao do slobode bez žrtava,
nitko drugom narodu nije donio slobodu na tanjuru. Svjestan sam da,
ako zatreba, treba imati odlučnost da se povede sveti rat za domovinu,
ali prije toga učinit ćemo sve da svojom politikom i uz pomoć
međunarodne zajednice dođemo do krajnjega cilja na miran način, da ne
bismo imali novih žrtava.
Upitan zašto su hrvatske policijske snage i sudski organi pustili
ratne zločince, kao primjerice, Arkana, Hadžića i druge, predsjednik
Tuđman je odgovorio da je s današnjeg gledišta njihovo puštanje
neopravdano. No, podsjetio je na to da i današnju hrvatsku vlast ne
samo Srbi u Hrvatskoj i Srbija, nego i međunarodna javnost optužuje da
nema ispravan odnos prema Srbima i da ih je svojim terorom natjerala
na pobunu i odcjepljenje od Hrvatske. Jasno je da to nije istina, jer
nakon što smo uspostavili demokratsku vlast osobno sam dao inicijativu
za razgovore s najradikalnijim Srbima, s pokojnim dr. Raškovićem.
Prema tome, htjeli smo političko rješenje. Predsjednik Tuđman je kazao
da se puštanje Arkana i Hadžđića desilo bez njegova znanja, i da je to
bila odluka pojedinih ljudi. Hadžić nije bio pod sudom, nego je bio u
policijskim rukama, ali Arkan je bio suđen i sud ga je pustio. Donio
je samostalnu odluku i u tom pogledu sudbena je vlast vodila svoju
politiku, što je primjer kako sudbena vlast mora biti samostalna u
donošenju odluka s pravnoga gledišta. No, one ipak moraju biti u
skladu s državnom politikom, jer u slučaju Arkana očito se radilo o
čovjeku koji je bio poznat po svojim terorističkim nedjelima.
Upitan da li je kao predsjednik države bio upoznat s inforamcijom
objavljenom u tisku o navodnim zločinima učinjenim tijekom 1991. i
kako je moguće da dokument za kojega je ministar Jarnjak u Saboru
rekao da je postojao i da je predstavljao državnu tajnu, dođe u
javnost, predsjednik Tuđman je rekao da je tu informaciju prvi put
pročitao na Božić, znači nakon što je objavljena u tisku. Ta je
informacija bila predana Uredu za zaštitu ustavnog poretka, kojemu je
na čelu tada bio gospodin Manolić, a do mene nije došla. Vladi je dana
zadaća, a i na Vijeću obrane i nacionalne sigurnosti razmatrali smo to
pitanje i kazali i dali smjernice svim mjerodavnim tijelima državne
uprave, da svaki zločin, svaku pljačku, nesmiljeno treba ne samo
obuzdavati, nego i nedopuštati, pozivati na odgovornost i kažnjavati.
Također smo kazali da ne možemo trpjeti niti osvetničke čine ljudi u
ratu za vrijeme operacije. Zašto i kako je došlo do objavljivanja te
informacije, zadaća je Državnoga odvjetništva i Službe za nacionalnu
sigurnst i MUP-a da to do kraja raščiste, jer, radi se o
neodgovornosti u postupanju s državnim aktima, ili se radi čak o
pokušaju kompromitiranja demokratske vlasti pa i vrhovništva.
Hrvatska je činila i čini sve da pomogne Hrvatima u Bosni i
Hercegovini. Prije svega smo željeli pomoći i na taj način da
ostvarimo prijateljske odnose s muslimanskim vodstvom Bosne i
Hercegovine, kazao je predsjednik Tuđman, odgovarajući na pitanje kani
li Hrvatska pomoći Hrvatima u srednjoj Bosni. Opstanak Hrvata u
Varešu, Kaknju, Žepču itd. je jamstvo da će Muslimani u onim
područjima koja su bila predviđena za hrvatsku provinciju odnosno sada
za Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, uživati ista prava. I ne samo u
područjima koja sam spomenuo, nego li u čitavom području koja sada
Muslimani žele osvojiti, Hrvatska će pomagati i to ne samo izravnim
pregovorima s Izetbegovićem, Silajdžićem, nego i angažiranjem onih
međunarodnih čimbenika koji su zainteresirani da što prije dođe do
mira između Muslimana i Hrvatske, kao što su Turska, Austrija,
Njemačka, uključujući i dosadašnjeg predsjednika Europskog vijeća V.
Cleasa, kojega sam pozvao na sastanak u Beč s Izetbegovićem, da bismo
se sve to skupa ostvarili. Nažalost, dosad nedovoljno uspješno, ali je
sasvim sigurno da ni jednoga momenta nećemo odustati od zaštite
hrvatskoga naroda u Bosni i od zaštite strategijskih interesa hrvatske
države.
Upitan zna li da je Alija Izetbegović sa Srbima sklopio tajni sporazum
onoga dana kad je bio zatočen, predsjednik Tuđman je odgovorio da
postoji strateški interes Hrvatske za prijateljstvo s Muslimanima zbog
toga da što veći teritorij BiH ne bude u rukama glavnog hrvatskog
protivnika i zbog toga što je Zapad zainteresiran za takvo rješenje.
Mnogi svjetski čimbenici zauzimaju se da se bosanski Muslimani
osloncem na Hrvatsku privole za sadašnju civilizacijsku orijentaciju i
u tom se smislu poklapaju i interesi Hrvatske i zapadnoga svijeta.
Zbog toga činimo sve da se obustavi neprijateljstvo između Hrvata i
Muslimana, da dođe do stvaranja normalnih odnosa, kazao je predsjednik
Tuđman.
Odgovarajući na pitanje da li je izgradnja tunela kroz Čičariju i kroz
Velebit, te Maslenički most bilo samo predizborno obećanje,
predsjednik Tuđman je kazao da to nije točno i da će ti objekti biti
dovršeni kroz predviđeno vrijeme. Sasvim je sigurno da je tunel kroz
Velebit i tunel kroz Učku od životnoga interesa ne samo za povezivanje
Istre s Hrvatskom u političkom smislu, nego i u gospodarskom.
Uspostavom samostalne Hrvatske donijeli smo odluku da ćemo izgraditi i
željeznički tunel kroz Učku kako bismo ostvarili ideju za koju su se
zalagali preporoditelji Istre još u prošlom stoljeću, istaknuo je
predsjednik Tuđman.
(Hina - nastavlja se) mć
310205 MET dec 93
310205 MET dec 93
(Hina - nastavlja se) mć