Nadnaslov: Latinska Amerika 1993.: teškoće napretka demokratizacije
Naslov: Dva lica Latinske Amerike
Podnaslov: Proces demokratizacije u Latinskoj Americi zadobio je
poene u 1993. učvršćivanjem demokratskih institucija, no
on je još uvijek bitno oslabljen korupcijom, autoritarnom
političkom praksom i rastućim siromaštvom, koje mnogi
vide jednim od osnovnih problema na putu razvoja
demokracije i tržišnog gospodarstva
Piše: Raoul ZAMORA, AFP
PARIZ - Demokratizacija je zadobila poene u 1993. godini u Latinskoj
Americi s konsolidacijom institucija i izvršnih vlasti. No, proces
je oslabljen korupcijom, autoritarnom političkom praksom i sve većim
siromaštvom. Usmjerenje prema širem demokratskom otvaranju zadržano je,
osim dviju iznimki - Kube i Haitija, čiji su "boat people" dokaz,
ponekad po cijenu vlastita života, njihovog odbijanja diktature i
siromaštva.
Kuba završava 1993. godinu onemoćala, jer u više od 40 godina
komunizma nije uspjela uspostaviti valjani gospodarski sustav. Otok je
još malo više utonuo u siromaštvo nakon povlačenja sovjetskog
financijera.
Usprkos dramatičnom stanju i bez perspektive da će Amerikanci ukinuti
embargo, Fidel Castro nije iskazao spremnost za pravljenje značajnih
ustupaka demokraciji i ljudskim pravima.
Na Haitiju su protivljenje demokratizaciji iskazali vojnici koji su
svrgnuli predsjednika Jean-Bertrand Aristidea u rujnu 1991. godine.
Usprkos međunarodnim pritiscima, odbili su dozvoliti njegov povratak
na Haiti 30. listopada 1993. godine, kao što je bilo predviđeno
sporazumom UN-a.
Proces demokratizacije nastavio je jačati na jugu.
Čileanci, četiri godine nakon povratka demokraciji, prekinutoj na 17
godina pod huntom generala Augusta Pinocheta, izabrali su u miru novog
predsjednika, demokratskog kršćana Eduarda Freia.
Argentinci su u prosincu proslavili desetu obljetnicu završetka vojne
diktature nadajući se postizanju rekorda: nadmašiti 14 uzastopnih
godina demokratskog života svoje zemlje početkom stoljeća.
U Peruu je maoistička organizacija "Sendero luminoso" - u čijoj je
oružanoj borbi stradalo oko 27.000 osoba u 13 godina - završila godinu
bez glavnih vođa, što poginulih što zatočenih, među kojima i leadera
Abimaela Guzmana.
Predsjednik Alberto Fujimori, koji je raspustio parlament 5. travnja
1992. godine, zacrtao je povratak demokraciji. Peruanci su
referendumom odobrili novi Ustav umjesto onog iz 1979. godine koji je
priredio general Juan Velasco Alvarado.
Međutim, budućnost Perua čini se krajem 1993. godine još uvijek
nesigurna: vlada se mora suočiti s vrlo ozbiljnim padom razine života,
gerilom koja nastavlja oružanu borbu i jakom oporbom tradicionalnih
stranaka koje je Fujimori udaljio smatrajući ih nedjelotvornim i
korumpiranim.
Međunaslov: Nestabilna latinoamerička društva
Optužbe za korupciju pale su uostalom ove godine opet na političke
čelnike, nakon iznošenja postupaka koji su ostali skriveni pod
autoritarnim režimima. Fenomen je posebno izražen u Venezueli i
Brazilu.
Dva bivša venezuelanska predsjednika morat će podnijeti račune
pravdi: Carlos Andres Perez, smijenjen s položaja u kolovozu, i njegov
prethodnik Jaime Lusinchi, kojemu je oduzet zastupnički imunitet u
prosincu. Njihova stranka, Socijal-demokratska stranka, bila je veliki
gubitnik izbora od 5. prosinca kad je na vlast vraćen leader Rafael
Caldera (78).
U Brazilu je pučanstvo u rujnu proslavilo prvu obljetnicu svrgavanja
predsjednika Fernanda Collora de Mella, koji je postao simbol
korumpirane političke klase u zemlji, čiji je image još pokvaren u
prosincu objavljivanjem popisa sa stotinjak zastupnika koji su bili
sistematski potplaćivani od strane tvrtki za javne radove.
U Meksiku, predsjednik Carlos Salinas najavio je u studenom da će
njegov suradnik Luis Donaldo Colossio biti kandidat Institucionalne
revolucionarne stranke (PRI) nakon njega, metoda koju Meksikanci zovu
"el dedazo" (pokazivač prstom).
PRI, koji je samo potvrdio imenovanje, nije nikada izgubio izbore u
64 godine. Oporba nastavlja uzaludno zahtijevati, već desetljećima,
demokratizaciju političke prakse.
Latinska Amerika je 1993. godine pokazala dva lica, odraz vrlo
nestabilnih društava gdje, prema podacima Svjetske banke, bijeda raste
jer je raspodjela prihoda neujednačenija nego drugdje.
Broj Latinoamerikanaca koji žive ispod praga siromaštva ne prestaje
rasti - bilo ih je 22 posto 1980. godine, a 32 posto 1989. godine.
Promatrači se pitaju kako, u tako eksplozivnom kontekstu, pomiriti
prednosti demokracije sa strogim režimom tržišnog gospodarstva.
(Hina) br
190921 MET dec 93
(Hina) br