I ODGOVORNIM UREDNICIMA HRVATSKIH MEDIJA (V)
ZAGREB, 16. studenoga (Hina) -
ANTON VRDOLJAK (HRT): Gospodine Predsjedniče, spomenuli ste
ta čuđenja ljudi koji odlaze u Sarajevo pa sada vide tamo u toj
diferencijaciji da se gotovo ne radi o istom narodu kada slušaju
različita, sukobljena mišljenja itd. Rat je kaotično stanje i u
ratu je svaki kaos moguć. Međutim, ono što mene neobično čudi. Pada mi
na pamet jedna Schlesingerova izjava nakon tragične pogibije Kennedya.
Pitali su ga kako je moguće da narod ubije jednog takvog svog političara
koji je tako silno obljubljen u cijelome svijetu. Nedaj bože da me sada
tko god krivo shvati, ali Schlesinger kaže - kako vas ne čudi da je taj
čovjek bio obljuljen puno više u svijetu nego u vlastitoj kući, među
vlastitim ljudima, koji su ga birali i doveli na vlast. Kada se prigovara
nama, govorim o vlasti i državi, da nije poduzela sve da se zaštiti hrvatski
narod u Bosni i Hercegovini, da je trebalo pod svaku cijenu izbjeći rat sa
Muslimanima, možda i rat uopće, onda imam dojam da su neke stvari ipak
nerazumljive. Govori se da je Hrvatska intervenirala i ratovala u Bosni i
Hercegovini, Duvno i Livno. Moja je procjena da se u Livnu i Duvnu
branio Zadar i Šibenik. S druge strane, kako je trebalo izbjeći taj sukob
sa Muslimanima, ako su Muslimani zahtijevali otvoreno i javno, ne samo
u vojnim akcijama, nego i na mirovnim pregovorima, da im se dade dio
hrvatske obale, pa je i to bio kamen spoticanja. Od kuda to silno
nerazumijevanje među nama samima, što je to politika u Hrvatskoj i što je
to politika izvan Hrvatske. Od kuda to da oni koji danas nose najveći
teret stabilizacije, a to je narod, vjeruju u tu stabilizaciju, da čuvaju
taj svoj dinar i da ga više ne mijenjaju ni za marku, otkuda to da i naši
ljudi vani doprinose stabilizaciji hrvatske privrede. Jer kada nas plaše
s time da ova privreda ne proizvodi, da neće izdržati utrku sa markom,
zaboravljaju kod toga da 500 tisuća naših ljudi radi u svijetu i da je
to rad koji donosi u Hrvatsku priliv zdravih sredstava. Otkuda onda ta
utrka koja je okrunjena izjavom nakon predsjedničkih izbora da bi strana
diplomatska predstavništva bila sretnija da ste vi izgubili izbore u
Hrvatskoj?
PREDSJEDNIK TUĐMAN: Vjerojatno da bi mnoga diplomatska predstavništva
ili pak pojedinci u tim diplomatskim predstavništvima bili zadovoljniji da
se na čelu demokratske Hrvatske našao netko drugi, jer su, nije nikakva
tajna, mnoga predstavništva i mnogi međunarodni čimbenici bili
zainteresirani za očuvanje one i onakve Jugoslavije, ili pak
Markovićevski reformirane Jugoslavije pod svaku cijenu.
Prema tome, neki nisu shvaćali da je sa slomom socijalizma,
komunističkog socijalizma nastupio i slom višenacionalnih državnih
tvorbi u Europi, i da je nastupilo razdoblje kada se međunarodni
poredak može graditi na subjektivitetu i malih naroda.
Ne znam da li stjecajem okolnosti ili čemu, da li slučajno, a slučaja
po mome nema, ja sam o velikim idejama i malim narodima pisao i pred
30 godina, a mnogi i u redovima hrvatske javnosti i hrvatskog
političkog života, očito su skloni, kao što to ima i u svim drugim
narodima, da robuju uvijek nekim novima iluzijama i novim obmanama.
No, hrvatski narod je na izborima od 1990. godine pa do danas, na tri
puta provedenim izborima, usprkos ratnim okolnostima dokazao svoju
zrelost, koja je došla u cjelini do izražaja u Europi
raspadom višenacionalnih državnih tvorbi, uspostavom samostalnih
država, a u Hrvatskoj, kao što rekoh, je to možda došlo više do izražaja
nego ili bilo gdje drugdje, jer je taj naš demokratski poredak
stabilniji.
Ali zato onda tim očitije dolaze do izražaja ovakve ideje koje su
u suprotnosti sa postignutim rezultatima, i to demokratskim rezultatima
izbora, preobrazbi koje smo već uspjeli obaviti .
Čudili su se da smo uspjeli uspostaviti demokratsku Hrvatsku, da smo
se uspjeli othrvati agresiji jugokomunističke armije, kada su svi
očekivali da ćemo biti i politički i vojnički slomljeni. Neki
predstavnici, kada ste ih već spomenuli, su već napuštali Zagreb,
očekujući slom demokratske Hrvatske.
Prema tome, to je izraz jednog nesnalaženja u ovim povijesnim
prijelomnim vremenima sloma starih ideologija, ali i višenacionalnih
državnih tvorbi. I, neki naši ljudi su, isto tako, nespremni da
prihvati to novo stanje, i nisu bili kadri da izvuku potrebne pouke i
zaključke iz toga.
Demokratska Hrvatska nije samo objekt kojekakvih računica o uspostavi
novog međunarodnog poretka na tlu bivše Jugoslavije u ovom dijelu
jugoistočne Europe i Balkana, novog međunarodnog poretka, koji bi
različite sile htijele graditi pod svojim utjecajem,
nego je demokratska Hrvatska i trn u oku upravo zato što je kao takva,
i na čelu sa njezinim vodstvom, primjer mnogim drugim narodima, koji se
istom sada osovljuju na vlastite noge, koji su stekli samostalnost. Pa,
kao što vidite, dovodi ih se u pitanje, ne samo povratkom bivših
komunista na vlast, negoli i obnavljanjem saveza, izašli su narodi
iz Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, pa ih ponovno vraćaju,
itd.
A, ima još isto tako naroda, koji i nisu ostvarili punu samostalnost
i suverenost.
Prema tome, da tu i takvu demokratsku Hrvatsku trebalo bi malo
prikliještiti, pa dokazati da bi ona morala biti opet u igri
stranih čimbenika.
Međutim, upravo to što smo ostvarili, to čudo u uspostavi
demokratskog poretka, samostalnosti, ali i čudo o čemu je predsjednik
Vlade Valentić govorio, o tome da bez ikakve financijske pomoći, bez
ikakvih financijskih kredita, ali uz pomoć naših ljudi, uz svijest
naših ljudi u zemlji, da moraju pridonijeti toj i takvoj samostalnoj
demokratskoj Hrvatskoj, ali i uz svijest gotovo polovine hrvatskog
nacionalnog bića iz inozemstva, mi smo uspjeli, prebroditi i te
ekonomske teškoće i ostvarivati također i svoj gospodarski preporod,
na svoj način, također i gospodarsko čudo.
Nikica Valentić bi vam mogao pričati kako su stručnjaci iz
Međunarodnoga fonda i svjetskih bankarskih krugova gotovo bili
začuđeni i nisu mogli vjerovati da smo kadri da u ovakvim okolnostima
poduzimamo takve mjere, i da ćemo uspjeti, a uspjeti ćemo. Narod, koji
je u svojoj tegobnoj povijesti sazrio do toga da može imati svoju
državu, i koji je dokazao zrelost u tim i takvim okolnostima, može
računati na svoju budućnost. To je ono najveće što smo postigli u ovom
prijelaznom, prijelomnom razdoblju. I, bez obzira, normalno je da
imamo različitih političkih gledišta, različitih stranaka, strančica,
pojedinaca, itd. Ali, u biti smo postali međunarodni čimbenik, bez
obzira na pričanje tobože o tome, kako ugled Hrvatske nije onakav
kakav bi trebao biti, čak i potpuno suprotan.
Hrvatska je međunarodni čimbenik s kojim se računa, s kojim računaju
najodgovorniji politički čimbenici i u Europi i u svijetu. I, hrvatski
čovjek, hrvatski narod može biti siguran u budućnost svoje države.
(Hina - kraj)
162340 MET nov 93
162340 MET nov 93
(Hina - kraj)