I ODGOVORNIM UREDNICIMA HRVATSKIH MEDIJA (IV)
ZAGREB, 16. studenoga (Hina) -
MIRKO BOLFEK (HINA): Gospodine Predsjedniče, prije otprilike 15 dana
kada smo ovdje u ovoj istoj sobi otprilike i u sličnom sastavu
razgovarali o mirovnoj inicijativi, Vi ste nekoliko puta rekli da ste
optimist. Vjerujem da ste to i danas. Ne čini li se ipak ako su u
Hrvatskoj možda napravljeni neki pomaci sa tim parcijalnim sporazumima
oko prekida vatre, globalnog sporazuma još nema, a stvari su u Bosni i
Hercegovini krenule u jednom smjeru u kojemu izgleda kao da je
dosegnuta nepovratna točka. I kakva je zapravo Vaša analiza tih
mogućnosti razvoja krize u Bosni i Hercegovini? Može li se još išta
učiniti da se spriječi ovaj gotovo neminovni hod prema ratnoj opciji?
PREDSJEDNIK TUĐMAN: Vidite, ja sam ipak optimista i to zbog toga što
u hrvatsko-srpskim odnosima na tlu Bosne već nekoliko mjeseci, već više
od pola godine zapravo nema ratnih razračunavanja. A i zbog toga što se
moglo čuti i na konferencijama, a i u posljednje vrijeme i u javnosti, da
su i u Beogradu davane izjave i od Miloševića, doduše ne toliko i od drugih,
ali da je normalizacija odnosa preduvjet za mir na ovom području.
Uz vaše pitanje bih onda odgovorio i na nešto što mi se spočitava, pa
i u vašim glasilima, da sam ja možda naivan u odnosu na politiku
predsjednika Miloševića.
Usudio bih se reći da imam dovoljno i državničkog i povijesnog
iskustva da takve prosudbe označim kako potpuno neosnovane.
Politika je politika realnih odnosa snaga i interesa. Srbija je
dovedena sa svojom agresijom, ali i ispunjenjem nekih ciljeva u toj
agresiji u takav položaj da je međunarodno izolirana, dok je zbog
sankcija dovedena u ekonomski katastrofalnu situaciju. Oni su za to
srpsko pitanje, za koje su smatrali da je otvoreno i stvoreno Titovom
federalizacijom bivše Jugoslavije, ovakvom svojom agresijom u Bosni i
Hercegovini ostvarili srpsku republiku. I svijet im je to dopustio. A
dopustio im je vjerojatno ne samo zbog toga što je dosta razumljivo da
se ni jedna europska država, pa ni Sjedinjene Američke Države nisu
htjele angažirati svojom vojskom u borbi protiv takvog neizvjesnog
stanja srpske agresije, nego i zbog muslimanske težnje da stvore
islamsku državu.
Prema tome, da ne duljim, mislim da je srpska politika došla i našla
se u takvom položaju da mora prihvatiti normalizaciju odnosa i u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Ta dva pitanja su povezana ali nisu istovjetna. Srbi su u Hrvatskoj
manjina, etnička zajednica, a u Bosni su kao i Hrvati konstitutivni
narod. Tamo, u okviru Bosne, i Srbi i Hrvati i Muslimani koji su se do
jučer zvali kao narod Muslimani, a sada su se prozvali Bošnjacima,
imaju znači podjednaka prava na samoodređenje.
U Hrvatskoj, Srbi u Hrvatskoj kao manjina, imaju samo prava po
međunarodnim konvencijama i po nedvojbenom priznanju teritorijalnog
integriteta Hrvatske od strane Vijeća sigurnosti i svih bitnih
svjetskih čimbenika, imaju samo prava na zaštitu svih ljudskih i
etničkih prava po međunarodnim konvencijama.
Prema tome, srpska politika došla je u takvu fazu da joj je u
interesu da traži mir, a muslimanska politika sa svojom orijentacijom
na rat ipak nema perspektive. Muslimani su računali sa izravnom pomoći
islamskih zemalja.
No, kao što znadete jedna Turska i druge umjerene islamske zemlje su
za to da preporučuju Muslimanima da ostvare suradnju sa Hrvatima i da
se ne orijentiraju na rat. Orijentacija na rat ne donosi im
perspektive. Kod njih ima doduše jednog islamskog iracionalnog gledišta da
nisu važne žrtve, da je važno ostvarenje njihovih ciljeva, ali ipak za
to neće imati materijalne podloge. I osim toga, kao što sam rekao,
Hrvatska će se, ako će trebati, zaista potruditi da pridobije i Europu
i svijet u obrani interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i
svojih strateških interesa.
Tako da mi se čini da i taj drugi čimbenik u odnosu na nas,
muslimanski, da će morati odustati od tih ratnih aspiracija i da će
biti ipak prisiljen na prihvaćanje jednog mira. Oni sada idu za
stvaranjem što veće te bosanske, islamske države, na račun hrvatskog
teritorija, ali i u tom smislu će ipak morati biti njihove aspiracije
suzbijene. I zbog toga smatram da možemo biti u cjelini takvi
optimisti, realni optimisti da će doći do okončanja rata, da će doći
do postupnog rješavanja UNPA zona u Hrvatskoj u ovom smislu kao što se
počelo. Evo, molim vas, putevi između Velike Kladuše, odnosno Zapadne
Bosne i Hrvatske su već otvoreni kroz srpske teritorije. Imamo i
izravnih pregovora o daljnjem otvaranju i prometnica i uopće
normalizacije odnosa između lokalnih Srba i hrvatske vlasti, a da će
i Srbija ,i zbog svojih unutarnjih prilika, a i zbog međunarodnih
okolnosti, biti prisiljena na normalizaciju odnosa sa Hrvatskom.
Vidite, nismo do sada spomenuli, a treba imati u vidu da se ta
Izetbegovićeva politika do te mjere kompromitirala danas već pred
javnošću da ljudi zapravo dolaze do spoznaje, svi državnici i
diplomati koji se vraćaju iz Sarajeva govore - kada razgovaramo sa
pojedincima iz muslimanskog vodstva, kao da razgovaramo sa ljudima koji
su članovi različitih naroda, a ne istog muslimanskog vodstva. I njihov
sukob sa Abdićem, Izetbegovićev sukob sa Abdićem, svjedoči najbolje kako
se on orijentirao protiv sporazuma s Hrvatima o zajedničkoj suradnji.
Jer, gospodin Abdić je upravo bio taj koji je uživao u muslimanskom
vodstvu veoma široko povjerenje, a koji se izjasnio dosljedno i na
konferenciji i inače za prijateljstvo i suradnju sa Hrvatskom.
I prema tome, kada je Izetbegovićeva vlada, Izetbegovićeg krug poveo
rat i protiv Abdića, protiv onih Muslimana koji su za prijateljstvo sa
Hrvatima, a nije jedino Abdić, među Muslimanima ima i drugih
istaknutih ljudi, kao što je inž. Hadžiosmanović ili Pohara itd.,
prema tome kada su se oni okrenuli protiv takvih Muslimana, onda su se
i kompromitirali pred svijetom. To je ono što upućuje na zaključak da
takva politika nema perspektive i da će i oni biti prisiljeni na mir.
Nadam se da će to biti ipak u skoroj budućnosti, da se taj rat neće
proširiti onako kako bi to ti muslimanski ekstremisti željeli.
OLGA RAMLJAK (Slobodna Dalmacija): Gospodine Predsjedniče, nasuprot
vašem optimizmu čeka nas odgovor na pitanja postavljena u Strasbourgu
oko poštivanja ljudskih prava u Hrvatskoj, a još uvijek i dalje oporba
inzistira na svojoj ocjeni da hrvatska vanjska
politika nije zaštitila vitalne interese hrvatskog naroda u Bosni i
Hercegovini. Optimizam nasuprot tim pitanjima, i što očekujete da će
ministar Granić po povratku iz New Yorka donijeti sa sobom?
Za premijera pitanje, nasuprot vašem optimizmu i tvrdnji da je dupla
količina dinara u opticaju, privreda je nelikvidna, čak i ona koja je
zdrava, dakle ima devizni priliv i zdravo posluje. Tu privredu optužuju
vaša ministarstava da ne podmiruju svoje obveze, da destimulira vaše
mjere i izvoznu politiku i da neće još dugo izdržati. Tko je u pravu,
predsjednički optimizam ili narodna gunđanja?
PREDSJEDNIK TUĐMAN: Što se tiče optimizma, on vjerojatno
ima nekakve osnove i podloge u svemu onome što je ostvareno do sada u
uspostavi demokratske Hrvatske i u uspostavi demokratskog poretka u
Hrvatskoj, koji je, usuđujem se kazati, stabilniji nego li u bilo
kojoj drugoj postkomunističkoj zemlji.
A što se tiče toga da je tobože ta i takva politika dovela do
katastrofalnog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, na to
sam pitanje odgovorio, i svaki iole politički čovjek može sam
prosuditi.
Mi smo učinili sve da zaštitimo Hrvate na području Bosne i
Hercegovine u cjelini. Zato smo dali preporuku, i ja osobno preporuku
Hrvatima da glasuju na referendumu za samostalnu Bosnu i Hercegovinu,
baš zato da bismo zaštitili položaj Hrvata u čitavoj Bosni. Ali nam je
isto tako bilo jasno da se ne možemo boriti za cjelovitu Bosnu i
Hercegovinu u kojoj bi hrvatski narod bio izložen nestanku, jer onda
smo isto tako morali biti zadovoljni i sa bivšom Jugoslavijom.
Prema tome, moj optimizam se zasniva na tome da smo tom i takvom
politikom uspostavili samostalnu državu Hrvatsku, da smo obranili
bitne interese i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, iako nismo
mogli, znači, sačuvati pojedinačne, pa i lokalne interese Hrvata u
središnjoj Bosni, ali će ti Hrvati, koji će tamo opstati, imati na
osnovama recipročnosti sasvim sigurno zajamčena prava, odnosno oni
koji su protjerani imat će svoju hrvatsku državu.
A granice hrvatske države sa takvom politikom sasvim sigurno da će
biti osigurane u tom smislu da južna Hrvatska neće više biti ugrožena
bilo sa srpskom, bilo sa muslimanskom ekspanzionističkom politikom i
da će samostalna hrvatska država biti u stanju, biti kadra da te
granice brani. I, da će takva Hrvatska imati svoje mjesto u okviru
zapadnoga svijeta. Jer, te granice ni u prošlosti, pa ni u sadašnjosti
nisu samo granice Hrvatske. Nažalost, nalazimo se na
razlučnici svjetova i civilizacija što nam donosi velike tegobe i
teškoće, ali u isto vrijeme omogućavalo nam je opstanak, pa će to biti
u budućnosti, osobito sada kada smo stvorili svoju državu.
NIKICA VALENTIĆ: Na ovaj drugi dio pitanja, - nažalost, veliki dio
gospodarstva je bio nelikvidan i prije donošenja ovih mjera, i to
kronično nelikvidan, i ta je nelikvidnost samo pojačana, sa inflacija od
50 i više posto mjesečno. Međutim, kako inflacija ide prema, rekao sam,
negdje pet posto mjesečno, ta se kronična nelikvidnost svakodnevno ogleda.
To su točno grane i djelatnosti koje smo mi znali, i to su one grane,
koje su neke banke praktički dovele do ruba stečaja.
Hrvatska država je zbog velikih troškova u kojima se nalazila imala
problema sa Proračunom. Jedan od stabilizacijskih sidara, - ovdje se
samo govori o monetarnom sidru. Međutim, ja sada koristim priliku da
kažem, - da smo na fisklanom području napravili čak možda i veće
iskorake, jer smo značajno uravnotežili Proračun. Naplatili smo ove
godine oko 500 milijuna maraka više od poreza na promet, sa smanjenim
stopama i doprinosima, i dugove države smo sveli na mjesec dana, -
prije svega dugove za prognanike, i dio dugova Hrvatske vojske, koja
je jedan od najvećih partnera mnogima poduzećima. Vjerujemo da ćemo
svesti naše obveze do konca godine na 15 dana, i na taj način postati
potpuno uredni platiše.
Nažalost, nije moguće Proračun izbalansirati u nekoliko mjeseci, i
bitka je Vlade da iduću godinu potpuno izbalansiramo troškove i
rashode. To znači, značajno punjenje budžeta. Ali, isto tako drastičnu
štednju na svim razinama. I, ja vas uvjeravam da je ta štednja, bar
što se Vlade tiče, počela.
Što se tiče nelikvidnosti jednog dijela zdrave privrede, ili
sada te povike zbog izvoza. Prije svega, tečaj nije jedini stimulans za
izvoz, - on je samo jedan od poticaja, i Vlada ima čitav niz mjera
kako će stimulirati izvoz.
Drugo, imputi izvoznika su, isto tako, smanjeni. Oni nisu svi samo
neto izvoznici, oni su i uvoznici. Prema tome, nije im zapravo cijeli
taj imput povećan.
Drugo, ja koristim priliku da vam kažem, da su, od 21. listopada, od kada
se prate cijene, do sada cijene pale za 7 posto, a cijene mesa za 14
posto.
Plaće su dinarski zadržane na istoj razini, ali su realno porasle u
odnosu na tečaj marke, i na cijene, i to možemo potpuno dokazati.
Pojeftinjenja se nastavljaju, cijene komunalnih usluga će početi padati.
Tako će grad Zagreb, mislim u četvrtak na sjednici Gradskog poglavarstva,
donijeti odluke o smanjivanju cijena nekih komunalnih usluga. I, sva
ostala poduzeća moraju smanjivati cijene. Mnoga poduzeća su
nelikvidna, jer drže visoke cijene svojih proizvoda, pa moraju smanjivati
cijene i kroz prodaju, veći obrtaj, postići veću likvidnost.
Objektivno jedino je problem takozvanog otkupa deviznog priliva, to
znači, otkup izvoznika. I, koristim priliku da vam i to kažem, da smo
u prvih 10 dana ovoga mjeseca otkupili 115 milijuna maraka. A, da su
devizne rezerve za ovih 40 dana porasle za oko 100 milijuna dolara,
ili oko 160 milijuna maraka. To smo postigli bez socijalnih potresa,
bez toga da je itko ostao bez mirovine, i bez plaće. I,
uistinu izvana, kako dnevno prate što se dešava, gotovo ne mogu
vjerovati da ćemo uspjeti 10 puta smanjiti inflaciju, a da ipak
nikakvih ozbiljnih potresa neće biti.
Ali, gospodo, nije moguće inflaciju svesti na razinu
takozvane kronične inflacije od nekoliko posto mjesečno, a da nema
nikakvih potresa. Nas čeka teži posao - restrukturiranje
gospodarstva, sanacija banaka i uravnoteženje određenih odnosa između
marke i dinara. Nama se sada često prigovara, da je tečaj marke prenizak,
marka je roba kao i svaka druga roba, postoji devizno tržište, i na tome
tržištu se određuje tečaj marke.
Međutim, ovaj tečaj od 3785, to je bilo jedno pitanje, na koje sam možda
ostao dužan, je po meni i donji tečaj, ispod kojega
marka neće padati. Ali, naša je glavna briga stabilizacija hrvatske
valute, a ne stabilizacija marke. Marka je prestabilna i ne trebamo se
mi bojati za tečaj marke.
Prema tome marka će se vjerojatno kretati negdje oko 4000 do 4444. Mi
smo tada predvidjeli onu brojku od 4444, ne kao jednokratnu devalvaciju,
već kao tečaj koji će Narodna banka braniti. NBH kupit će sve
devize koje se budu prodavale po tome tečaju, i na taj način ćemo braniti
taj dio stabilizacijskog programa.
Postojala je opasnost, i nama se stalno imputiralo, uspoređujući naš
program sa jednim programom, koji je prije bio na ovim prostorima -
da ćemo uništiti devizne rezerve. Kao što vidite, za 40 dana su
devizne rezerve porasle za 100 milijuna dolara, i te rezerve i dalje
rastu.
Koristim priliku da ovdje još u veoma kratkom roku kažem nešto i o
dijelu društvenog proizvoda, koji kod nas nije evidentiran, a koji
se odnosi na prihode iz inozemstva, i u teoriji i u praksi. Prihodi,
koje naši ljudi ostvaruju u inozemstvu su dio nacionalnog proizvoda,
jer se jednsotavno taj novac ovdje troši. I, to je onaj dio koji
pokušavamo sada kvantificirati da bi točno utvrdili koliko je hrvatski
i nacionalni i društveni proizvod, jer to nije isto, i da bi zahvatili
dio poreskih opterećenja na taj proizvod, kroz poreze na plaće i sve
ono što smo već govorili, oko naših radnika u inozemstvu.
Prema tome, bez ikakvoga zavaravanja, potpuno kritično, a uvažavajući
okolnosti, u kojima se nalazimo, 850 tisuća umirovljenika, 600
tisuća izbjeglica i prognanika, ogromna sredstva za obranu, drugi
troškovi, troškovi isplata stare devizne štednje, i da vam ne
nabrajam, toliko su veliki teret za ovu državu, da sa punom odgovornosti
tvrdim, da se rezultati stabilizacijskog programa provode čak i bolje nego
što smo očekivali, a velikim dijelom je i razlog veliko povjerenje
naroda u ove mjere i veliko povjerenje u domaću valutu. Ovog trenutka
ljudi jednostavno ne žele davati dinare.
Dnevno pratimo situaciju i mislimo da je likvidnost
poboljšana. Ovog trenutka 85 milijardi hrvatskih dinara je na žiro-računima
i 33 milijarde u blagajnama banaka, to je preko 100 milijardi što je
dvostruko više nego prošli tjedan.
Prema tome, likvidnost se povećava i zbog toga što je prvih 10 dana
uvijek sezonski dio nelikvidnosti zbog isplata plaća, mirovina, i onda
se postupno novac vraća u tijekove.
Ponavljam, prva faza programa se uspješno završava, ali
nas čeka daleko teža, i Vlada je potpuno odlučna da na tome ustraje.
Jer, što je alternativa? Alternativa je inflacija preko sto posto sa
svim onim posljedicama kakve vidimo u susjedstvu.
Prema tome, alternative nema i ja sam uvjeren da ćemo i dalje imati
podršku na svim razinama, a zapravo isto tako niti jedne ozbiljne
argumentirane kritike nismo još vidjeli, niti iz jednog strukovnog
udruženja. Sa izvoznicima smo spremni svakodnevno razgovarati i
dokazati im da za sada još uvijek nema opasnosti za smanjenje izvoza.
(Hina - nastavlja se )
162257 MET nov 93
162257 MET nov 93
(Hina - nastavlja se )