„Njegova predanost, strast i vizija oblikovali su na neki način i našu zajednicu kakva je danas. Nije bilo lako stajati na braniku, biti inicijator, protjeran, padati i dizati se i ne umoriti se do kraja života“, rekla je među ostalim predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća i saborska zastupnica Jasna Vojnić.
Naco Zelić rođen je u Subotici 1930., a nakon završena dva fakulteta radio je kao nastavnik, ravnatelj škole, pravnik, sudac i na koncu tijekom 90-tih kao hrvatski diplomat u Mađarskoj.
Od mladalačkih dana borio se za očuvanje kulture, običaja i identiteta bunjevačkih Hrvata u Bačkoj, prenose mediji, ističući kako je zbog takvoga angažmana, kao član Matice hrvatske, bio žrtva progona hrvatskih proljećara.
Bio je predsjednik Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva Matija Gubec u Tavankutu, osnivač i prvi tajnik HKUD-a „Bunjevačko kolo“ u Subotici, inicirao je obnovu javne proslave bunjevačkog žetvenog običaja "Dužijance", a zaslužan je i za obnovu proslave Velikog prela, pokladnog običaja bunjevačkih Hrvata.
Od 1990. radio je na pružanju pomoći Hrvatima izbjeglim iz Vojvodine kao i onima koji su ostali živjeti u Bačkoj, a predsjedavao je i Udrugom za potporu bačkim Hrvatima u Zagrebu.
Nakon umirovljenja, Naco Zelić je posljednjih tridesetak godina živio u Zagrebu gdje je u srijedu i pokopan.
Osim predstavnika HNV-a od Nace Zelića na komemoraciji su se oprostili čelnici hrvatskih udruga „Bunjevačkog kola“, „Matije Gupca“, „Dužijance“ i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.