Ugovor iz Lisabona i pravno obvezujuća Povelja o temeljnim pravima na snagu su stupili u prosincu 2009., a njima je, među ostalim, osnažena uloga Europskog parlamenta i omogućene reforme Europske zajednice koja je preimenovana u Europsku uniju.
Predstavnici najbrojnijih zastupničkih klubova u Europskom parlamentu, predsjednik parlamenta David Sassoli, predsjednica Komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća Charles Michel prigodnim govorima istaknuli su važnost Lisabonskog ugovora u razvoju Unije.
Suprotno tome, predstavnici euroskeptičnih grupacija isticali kako je upravo taj ugovor jedan od uzroka narušenog povjerenja građana u Uniju i instrument narušavanja nacionalnih suvereniteta.
Sassoli je na plenarnoj sjednici parlamenta u Strasbourgu istaknuo kako je Lisabonski ugovor bio "veliki iskorak i za Europski parlament i europsku demokraciju" koji je, kao predstavničko tijelo građana u EU-u, dobio veće ovlasti.
"Odazivom na posljednje europske izbore građani su poslali jasnu poruku da žele pridonijeti europskom projektu", ustvrdio je.
Konferencija o budućnosti Europe prilika je "da čujemo mišljenje građana", rekao je Sassoli i najavio da će se zahtjevi građana "pretočiti u praksu".
Konferencija bi trebala početi 2020. i trajati dvije godine. Zamišljena je kao forum za povezivanje europskih građana, civilnog društva i europskih institucija, a cilj joj je da Europljani kažu kakvu Uniju žele i kako njome upravljati. Za njezinu organizaciju, najavila je von der Leyen bit će zadužena povjerenica i potpredsjednica Komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica.
Na samitu prošli tjedan čelnici zemalja članica EU-a zatražili su da predstojećeg hrvatskog predsjedništva pripremi stajalište Vijeća EU-a o Konferenciji o budućnosti Europe, odnosno da "da radi na utvrđivanju stajališta Vijeća o sadržaju, opsegu, sastavu i funkcioniranju te konferencije te da na temelju toga surađuje s Europskim parlamentom i Komisijom".
"Samo vi slavite"
Čelnik europskih pučana (EPP) u Europskom parlamentu Manfred Weber ustvrdio je kako je Ugovor iz Lisabona pretvorio parlament u "moćnu" europsku instituciju.
"Uz nacionalne identitete trebamo imati i europski", zaključio je svoje izlaganje Weber.
Čelnica socijaldemokrata Iratxe Garcia Perez napomenula je da su referendumi u Francuskoj i Nizozemskoj "pokazali da dio građana ne osjeća da sudjeluju u odlučivanju u EU-u" i istaknula potrebu da se pospješi komunikacija s građanima.
Pascal Durand iz kluba liberala kazao je kako "izgleda da Europa ulazi u novu fazu života i izlazi iz škole" te preporučio da se počne "više oslanjati na zastupnike građana, odnosno na parlament".
Konferencija o budućnosti Europe jedna od ključnih prilika da se građani uključe, rekao je Durand.
Supredsjednik Zelenih Phillipe Lamberts ocijenio je da je Ugovor iz Lisabona "bio korak naprijed" za Europu", a s njim se nikako ne slaže Marco Zanni, predsjednik kluba zastupnika Identitet i demokracija, koji tvrdi kako je "stvarnost pokazala da je taj ugovor neuspješan" a EU nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi.
"Europske institucije danas su slabije, europsku građani danas u slabiji", rekao je Zanni uz ocjenu da je EU prestao poštovati suverenitete nacija.
Angel Dzhambazki iz kluba Europskih konzervativaca i reformista također je ocijenio kako je Ugovor iz Lisabona "bio pogrešan korak koji ide u smjeru federalizacije" i "jedan od razloga brexita".
Nezavisni zastupnik Jonathan Bullock iz stranke Brexit ustvrdio je da "nije bilo Ugovora iz Lisabona vjerojatno ne bi bili suočeni s brexitom", jer ne bi bila stvorena europska "naddržava".
"Vi slavite Ugovor iz Lisabona, a mi ćemo slaviti povratak suvereniteta", zaključio je.
Od zajednice do unije
Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen rekla je da je "Ugovor iz Lisabona Europi dao dušu" koja je "omogućila da se borimo protiv tiranije i srušimo željeznu zavjesu".
Europski projekt je bio temeljen na gospodarskim odnosima, ali je Europa "uvijek trebala biti više od ugljena i čelika, više od jedinstvenog tržišta", Lisabonski ugovor je tome pokazao pravi put, rekla je čelnica Komisije.
Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel je ocijenio da "Ugovor iz Lisabona još uvijek nije ostvario svoj puni potencijal" i pozvao da se u idućih deset godina krene ka njegovom punom ostvarenju.
Ugovor iz Lisabona o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice potpisan je 13. prosinca 2007. na sastanku Europskog vijeća u Lisabonu a stupio je na snagu 1. prosinca 2009.
Tim se ugovorom pojam „Zajednica” zamijenio riječju „Unija” te se Europska zajednica tako preimenovala u Europsku uniju.
Europskoj uniji se dala puna pravna osobnost i od tada može potpisivati međunarodne ugovore u područjima iz svoje nadležnosti i pristupati međunarodnim organizacijama.
Ugovorom su se, među ostalim, pojasnile ovlasti Unije, osnažilo sudjelovanje građana, odredila nova institucionalna struktura te promijenio postupak donošenja odluka.
Ugovorom iz Lisabona njegova je uloga u EU-u osnažena i povećane su mu ovlasti.