Sljedeći tjedan u Europskoj uniji

 Nijedan od kandidata za predsjednika Komisije koje su istaknule europske političke stranke nije dobio potrebnu većinu, stoga je u pitanju i sam koncept "spitzenkandidata" po kojem stranke prije europskih izbora ističu svoje kandidate za predsjednika Komisije, a onaj kandidat čija je stranka osvojila najviše glasova ili onaj koji može okupiti većinu postaje predsjednikom Komisije.
 Čelnici zemalja članica moraju se dogovoriti o raspodjeli čelnih dužnosti u europskim institucijama u sljedećem institucionalnom ciklusu. To uključuje predsjednika Europske komisije, Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Europske središnje banke i visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku.
 Iako je postupak za izbor tih dužnosnika različit, a novim čelnicima mandat ne počinje u isto vrijeme, potreban je dogovor o cijelom paketu jer se mora voditi računa da ne dolaze svi iz istog dijela Europe, da nisu svi muškarci, da su male i velike zemlje podjednako zastupljene, da nisu svi iz iste politike obitelji.
 Predsjednika Europske komisije predlaže Europsko vijeće kvalificiranom većinom, što znači da za njega treba glasovati najmanje 21 od 28 zemalja članica, koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva EU-a. Predloženi kandidat potom mora dobiti nadpolovičnu većinu u Europskom parlamentu, to jest najmanje 376 glasova. Novoizabrani predsjednik Komisije nakon što je potvrđen u Europskom parlamentu imenuje povjerenike Komisije u dogovoru sa zemljama članicama. Svaka zemlja članica ima pravo na jednog člana Komisije, što znači da je potrebno imenovati 27 povjerenika jer zemlja iz koje dolazi predsjednik Komisije ne može povrh toga imati i povjerenika. Svi povjerenici trebaju proći saslušanja pred nadležnim odborima Europskog parlamenta, koji bi onda o čitavoj Komisiji trebao glasovati na plenarnoj sjednici u listopadu. Nova Komisija trebala bi preuzati dužnost 1. studenoga s mandatom od pet godina. Ako se do tada kojim slučaju ne uspije izglasati Komisija, sadašnja Komisija nastavlja obavljati dužnost do izbora nove.  
Predsjednika Europskog vijeća biraju isključivo šefovi država ili vlada zemalja članica i tu Parlament nema nikakvu ulogu. Predsjednik Europskog vijeća bira se na mandat od dvije i pol godine i taj se mandat jedanput može produljiti tako da jedna osoba tu dužnost može obnašati najviše pet godina. Novom predsjedniku Europskog vijeća mandat počinje 1. prosinca ove godine.
 Predsjednika Europskog parlamenta biraju zastupnici iz svojih redova. Predsjednik se bira na konstuirajućoj sjednici koja se održava od 2. do 4. srpnja u Strasbourgu. 
 Kandidata za predsjednika Europske središnje banke preporučuju ministri financija zemalja članica, a onda ga bira Europsko vijeće kvalificiranom većinom nakon konzultacija s Europskim parlamentom, pri čemu mišljenje Parlamenta nije obvezujuće za Europsko vijeće. Mandat predsjednika Eurposke središnje banke traje osam godina i ne može se obnoviti. Novi predsjednik treba stupiti na dužnost 1. studenoga ove godine.
 Kandidata za visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku imenuje Europsko vijeće nakon konzultacija s predsjednikom Europske komisije jer je visoki predstavnik ujedno i potpredsjednik Komisije te mora kao i ostali članovi Komisije dobiti potporu u Europskom parlamentu.
 Paket imena bi se stoga trebao dogovoriti prije prve plenarne sjednice Europskog parlamenta i zato je izvanredni summit sazvan za nedjelju navečer , 30. lipnja dva dana prije konstituirajuće sjednice Parlamenta. Dio čelnika na taj summit će doći izravno iz Osake, gdje se krajem sljedećeg tjedna održava sastanaka skupine G20.
  Protiv kandidata europskih pučana Manfreda Webera snažno su ustali liberali i socijaldemkrati, ali ni njihovi kandidati bez pučana ne mogu osigurati većinu ni u Europskom vijeću ni u Parlamentu. Najveći Weberov protivnik kao i protivnik koncepta spitzenkandidata je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Socijaldemokrati su samo protiv Webera, ali ne i protiv koncepta spitzenkandidata.
 Stoga će sigurno u igri biti kandidati koji nisu ni bili istaknuti kao spitzenkandidati, a moguće je da netko od tih spitzenkandidata ostane u igri. Među najvećim proeuropskim političkim grupacijama svi su za očuvanje modela spitzenkandidata osim nove centrisčke skupine Obnovimo Europu, koja uključuje bivše liberale i zastupnike izabrane s liste francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Ostale stranke su još prije izbora najavljivale da neće prihvatiti nijednog kandidata mimo onih koji su se natjecali kao spitzenkandidati. Ako bi ostali pri tome stavu to znači da Weberove šanse, čija je grupacija relativni izborni pobjednik, nisu posve izgubljene. 
 Postoji još jedan kriterij koji nigdje nije zapisan, a može se pokazati kao vrlo važan. Naime, svi dosadašnji predsjednici Komisije govorili su francuski i teško je očekivati da bi Franuska prihvatila nekog kandidata koji nije u stanju komucirati na tom jeziku. Od spitzenkandidata francuski ne govori Manfred Weber.
 U svakom slučaju za dogovor će biti potrebna suglasnost Njemačke i Francuske. Ako Francuska ostane pri protivljenju Weberu, teško je očekivati da bi Njemačka pristala da novi predsjednik postane Francuz, što bi onda isključilo Michela Barniera, koji se spominje kao mogući kandidat. 
  Sljedeći tjedan u Luxembourgu se sastaju tri ministarska vijeća. U utorak se sastaju ministri zaduženi za kohezijsku politiku u formatu Vijeća za opće poslove, a isti da se sastaju i ministri energetike. U srijedu su na rasporedu ministri za okoliš.