Sljedeći tjedan u Europskoj uniji

 Prvi rezultati izbora bit će poznati u nedjelju navečer. Prema izlaznim anketama u zemljama u kojima su izbori već provedeni, pobijedile su pro-europske stranke, premda ni euroskeptični populisti i nacionalisti nisu ostvarili loše rezultate. 
 Europske izbore koji se od 1979. godine održavaju svakih pet godina obilježava stalni pad odaziva birača, a prema prvim podacima taj bi se trend sada mogao preokrenuti.
 Odziv na europske izbore svaki je put sve slabiji. Sa 62 posto 1979. pao je na 42 posto 2014. godine godine. No, u članicama koje su u EU ušle nakon 2004. izlaznost je još slabija, prosjek se kreće oko 29 posto.
 Prema anketama u Slovačkoj je, koja je apsolutno rekorder po slabom odazivu, na izbore u subotu izišlo oko 20 posto, što je znatan napredak u odnosu na 13 posto koliko je glasovalo 2014. 
 U Češkoj je prema procjenama na izbore izišlo između 20 i 25 posto, dok je 2014. godine glasovalo 18 posto birača. U Velikoj Britaniji je porasla izlaznost s 36 na 38 posto, a u Nizozemskoj s 37 na 41 posto.
 S druge strane, u Irskoj je zabilježena manja izlaznost, 48 posto u odnosu na 52 posto na prethodnim europskim izborima te na Malti, gdje je zakonski obvezan, odaziv je pao sa 75 na 71 posto.
Dva dana nakon izbora, u utorak 28. svibnja, na neformalnoj večeri u Bruxellesu okupit će se čelnici 28 zemalja članica kako bi razgovarali o rezultatima izbora i započeli proces izbora novih čelnika europskih institucija.
 Najprije treba izabrati predsjednika nasljednika Jeana-Claudea Junckera na mjesto predsjednika Europske komisije. Veliko je pitanje hoće li se zadržati model "spitzenkandidata" po kojem je 2014. izabran Juncker. Taj model podrazumijeva da sve političke skupine zastupljene u Europskom parlamentu istaknu svog vodećeg kandidata za predsjednika Europske komisije, a onaj kandidat čija skupina osvoji najviše glasova ili koji može osigurati većinu u Europskom parlamentu automatski postaje predsjednikom Europske komisije. Tako shvaćeni model "spitzenkandidata" zapravo znači da se u izboru predsjednika Komisije zaobilazi Europsko vijeće, najviše političko tijelo EU-a, koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica. Međutim, Lisabonski ugovor kaže drukčije: Europsko vijeće imenuje predsjednika Europske komisije, vodeći računa o rezultatima europskih izbora.
 Iako se s neformalne večere ne treba očekivati neki konkretan pomak u pogledu izbora predsjednika Europske komisije, može se očekivati da će čelnici ponoviti svoje stajalište da nema automatizma po kojem vodeći kandidat čija lista osvoji najviše glasova postaje predsjednik, što znači da Europsko vijeće može izabrati i nekoga čije ime nije među "spitzenkandidatima". To pak dovodi do sukoba između Europskog vijeća i Europskog parlamenta, koji prijeti da neće podržati nijednog kandidata koji se nije natjecao kao "spitzenkandidat". Tu opet nastaje pomalo shizofrena situacija - europski zastupnici su naime članovi političkih stranaka u svojim zemljama, a šefovi tih stranaka kao predsjednici vlada sjede u Europskom vijeću, koje se protivi automatizmu.
 Očekuje se da bi predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk na tom postizbornom summitu mogao tražiti mandat za pregovore s Europskim parlamentom o imenovanju novog predsjednika Europske komisije.   
 Nakon imenovanja u Europskom vijeću, što bi se prema planovima trebalo dogoditi na summitu u lipnju, imenovani predsjednik Komisije mora biti potvrđen u Europskom parlamentu. Nakon toga, predsjednik u dogovoru s državama članicama imenuje povjerenike koji moraju proći saslušanja pred nadležnim odborima Europskog parlamenta. Na kraju, Europski parlament mora potvrditi cijelu Komisiju.  
 Izbor predsjednika Komisije dio je šireg paketa unutar kojeg se moraju među ostalima dogovoriti nove osobe koje će biti na čelu Europskog vijeća, Europske središnje banke, te visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku. Unutar toga paketa mora se voditi računa o političkoj, zemljopisnoj, spolnoj ravnoteži te o ravnoteži malih i velikih država članica.
 Sljedeći tjedan u Bruxellesu se održavaju i dva ministarska vijeća. U ponedjeljak se sastaju ministri vanjskih poslova, na sastanku Vijeća na kojem će se razgovarati o trgovinskim pitanjima, a u ponedjeljak i utorak sastaje se Vijeće za konkuretnost.