Europsko vijeće, najviše političko tijelo koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, po Lisabonskom ugovoru predlaže predsjednika Europske komisije, a Europski parlament ga potvrđuje. U Europskom vijeću potrebna je kvalificirana većina, a u Parlamentu nadpolovična.
Nakon europskih izbora europski pučani i socijaldemokrati ostali su i dalje najjače stranke u Europskom parlamentu, ali više nemaju većinu i moraju ići u koaliciju s drugim proeuropskim strankama, liberalima i zelenima.
Europska pučka stranka trenutačno drži tri od četiri najviše pozicije - iz njezinih redova su predsjednik Komisije, Europskog vijeća i Parlamenta, dok je mjesto visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku pripalo socijaldemokratima.
Sada se, međutim, situacija promijenila i Europska pučka stranka, relativno najveća u Europskom parlamentu, traži za sebe samo mjesto predsjednika Europske komisije, dok je ostale pozicije spremna prepustiti drugim strankama.
Najprije treba postići dogovor oko imena novog predsjednika Komisije, ali s obzirom da se pri izboru novih čelnika mora voditi računa o političkoj, zemljopisnoj, demografskoj i spolnoj ravnoteži, odluka se mora donijeti u paketu koji osim predsjednika Komisije, uključuje predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Parlamenta, visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku koji je ujedno i potpredsjednik Komisije te predsjednika Europske središnje banke.
Kandidat europskih pučana za predsjednika Komisije je njemači demokršćanin Manfred Weber, vodeći kandidat socijalista je Nizozemac Frans Timmermans, a liberalna skupina, koja je prije nekoliko dana promijenila ime u "Obnovimo Europu" najčešće spominje Dankinju Margrethe Vestager kao svoju kandidatkinju.
Osim imenovanja u pitanju je i sam koncept "spitzenkandidata" po kojem europske političke stranke prije izbora za Europski parlament ističu svoje kandidate za predsjednika Komisije, a potom onaj kandidat koji uspije okupiti većinu u Europskom parlamentu postaje predsjednikom. Tom se konceptu najviše protivi francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Uspije li se Europsko vijeće na ovom summitu dogovoriti oko imena novog predsjednika Komisije, o njemu bi Europski parlament glasovao na plenarnoj sjednici sredinom srpnja.
Potom novoizabrani predsjednik Komisije kreće u postupak imenovanja povjerenika u dogovoru sa zemljama članicama, koji onda moraju proći saslušanja pred nadležnim odborima Europskog parlamenta.
Nakon toga, Parlament glasuje u cijeloj Komisiji, koja bi dužnost trebala preuzeti 1. studenoga. U slučaju da se proces u bilo kojoj fazi odulji, sadašnja Junckerova Komisija nastavlja obnašati dužnost sve dok nova ne bude potvrđena.
Prije samog summita, pregovori o formiranju koalicije i izboru novih čelnika vodit će se i u Europskom parlamentu. U ponedjeljak se sastaju čelnici političkih skupina, a u utorak će im se pridružiti i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.
Sljedeći tjedan je osobito važan i za proces proširenja. Unatoč preporuci Europske komisije i podršci dobrog dijela zemalja članica, ne očekuje se da će Sjeverna Makedonija i Albanija dobiti datum za početak pregovora. Odluka će najvjerojatnije biti odgođena za rujan, kada bi Sjeverna Makedonija mogla dobiti zeleno svjetlo, dok su za Albaniju manji izgledi.
O proširenju će se raspravljati u utorak na sastanku Vijeća za opće poslove u Luxembourgu.
U ponedjeljak se u Luxembourgu sastaje i Vijeće za vanjske poslove, a u utorak Vijeće za poljoprivredu i ribarstvo.