"Usvojili smo važan novi alat za borbu protiv terorista i krijumčara. Prikupljanjem, razmjenom i analizom PNR podataka naše obavještajne agencije mogu utvrditi obrasce sumnjivog ponašanja koje treba pratiti. PNR nije čarobno rješenje za sve, ali zemlje koje imaju nacionalne PNR sustave opetovano su dokazale da je jako učinkovit", rekao je izvjestitelj EP-a za ovaj zakon, Timothy Kirkhope (ECR, UK).
"Postojali su razumnjivi razlozi za zabrinutost u pogledu prikupljanja i pohranjivanja tih podataka, ali vjerujem da direktiva uvodi zaštitne mjere, kao i da osigurava da je zakon primjeren rizicima s kojima se suočavamo", dodao je.
Zakon, o kojem se pregovaralo punih pet godina, od 2011., usvojen je s 461 glasova za, 179 protiv i 9 suzdržanih.
Direktiva obvezuje zračne prijevoznike da vlastima država članica dostave podatke o putnicima koji ulaze i napuštaju Europsku uniju. Ona također omogućava, ali na dobrovoljnoj osnovi, da države članice prikupljaju podatke na odabranim unutareuropskim letovima.
Svaka država članica morat će uspostaviti Ured za PNR, koji će primati podatke od zračnih prijevoznika.
Države članice neće imati izravan pristup IT sustavima zračnih prijevoznika.
PNR podaci su podaci koje putnici daju prilikom rezervacije putovanja i check-ina, kao što su datum putovanja, korištene zračne linije, informacije o karti, podaci za kontakt s putnikom, informacije o prtljazi, plaćanju itd.
Direktiva ne obuhvaća putničke agencije i turoperatore koji pružaju usluge organizacije putovanja uključujući rezervaciju letova, za što prikupljaju i obrađuju PNR podatke, ali dopušta državama članicama da uspostave sustav prikupljanja i obrade PNR podataka od tih operatora u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.
Podaci će se moći čuvati šest mjeseci, a nakon toga bit će "maskirani" odnosno anonimizirani i pohranjeni na razdoblje od četiri i pol godine, a za pristup tim "maskiranim" podacima propisana je striktna procedura.
Nakon pet godina bit će trajno izbrisani, osim ako ih se koristi u kaznenim istragama ili progonima (u tom slučaju njihovo čuvanje regulirano je nacionalnim zakonima).
Ured za PNR bit će zadužen za prikupljanje PNR podataka, njihovu pohranu, analizu i slanje rezultata analize nadležnim nacionalnim vlastima i Europolu (svaka država članica morat će sastaviti popis nadležnih tijela koja će imati pravo zatražiti ili primiti PNR podatke ili rezultat njihove obrade).
PNR podaci mogu se obrađivati "samo u svrhu prevencije, otkrivanja, istrage i progona terorizma i teškog kriminala". Dogovoren je popis kaznenih djela na koja se direktiva odnosi, kao što su trgovina ljudima, članstvo u kriminalnim organizacijama, kibernetički kriminal, dječja pornografija i trgovina oružjem, streljivom i eksplozivom te pranje novca.
Države članice razmjenjivat će upozorenja na osnovi obrade PNR podataka kada to bude potrebno radi prevencije, detekcije, istrage i progona terorističkih djela ili teških kaznenih djela. Države članice imat će pravo zatražiti PNR podatke od druge države članice u sklopu istrage.
Prikupljanje i korištenje osjetljivih podataka koji izravno ili neizravno otkrivaju rasu ili etničko podrijetlo osobe, njezina vjerska ili filozofska uvjerenja, političke stavove, članstvo u sindikatima, zdravlju ili spolnom životu bit će zabranjeno.
Dogovor o direktivi ubrzan je nakon terorističkih napada u Parizu, 13. studenoga.
Dosta zemalja već ima svoje nacionalne sustave PNR, ali je problem što ga dosad nije bilo na europskoj razini, a između zemalja članica postajala je slaba koordinacija.
Godine 2011., kada je Komisija predložila direktivu o europskom PNR sustavu, samo je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo takav sustav. Godinu dana poslije, dok je Europski parlament još razmatrao prijedlog, Komisija je raspisala natječaj za uspostavu PNR sustava u državama članicama u sklopu programa „Prevencija i borba protiv kriminala“ za razdoblje 2007.-2013. Godine 2013., ukupno 50 milijuna eura koliko je bilo na raspolaganju podijeljeno je 14 država članica koje su predložile projekte za razvoj nacionalnih PNR sustava.
Dugo vremena najveći otpor tom sustavu pružao je Europski parlament, bojeći se zloporabe tih podataka.
Nakon terorističkih napada u Parizu 2015. i novih razloga za zabrinutost oko mogućih prijetnji koje „strani borci” predstavljaju za unutarnju sigurnost Europske unije, rasprava o tom prijedlogu zakona ponovno je postala aktualna
Parlament je u pregovorima s Vijećem EU-a i Komisijom (trijalog) tražio da zakon poštuje načelo proporcionalnosti i uključuje stroge odredbe o zaštiti podataka.
Inzistirao je da PNR podaci ne budu "maskirani" šest mjeseci. Vijeće je tražilo neometan pristup PNR podacima prve dvije godine, dok je Komisija prvotno predložila rok od samo 30 dana.
Maskiranje podataka znači da su neki njihovi elementi nevidljivi korisniku, poput imena putnika, adrese i kontakt informacija i sličnih podataka koji bi mogli omogućiti izravnu identifikaciju putnika.
Direktiva zahvaljujući Parlamentu uključuje obvezu da nacionalni Uredi za PNR imenuju dužnosnika za zaštitu podataka koji će pratiti obradu PNR podataka i provedbu zaštitnih mjera te biti kontakt točka za sva pitanja s tim u vezi.
Definiraju se i zadaće i ovlasti nacionalnih nadzornih tijela, koja će nadzirati zakonitost obrade podataka i provoditi istrage.
Parlamentarci su u direktivu unijeli također striktne odredbe za pristup "maskiranim" PNR podacima.
Korištenje PNR podataka dokumentirat će se, a putnici će morati biti jasno i precizno informirani o prikupljanju svojih podataka i svojim pravima.
Na zahtjev EP-a, Komisija će morati provesti reviziju provedbe PNR direktive dvije godine nakon njezina prenošenja u nacionalna zakonodavstva. Morat će obratiti posebnu pozornost na poštivanje zaštite podataka, nužnost i proporcionalnost prikupljanja i obrade PNR podataka za svaku zakonom definiranu svrhu, duljinu čuvanja podataka i učinkovitost razmjene podataka među državama članicama. Tada će se razmotriti treba li u direktivu uključiti putničke agencije i turoperatore. U svjetlu te revizije, Komisija će moći predložiti izmjenu direktive.
Direktivu još mora formalno usvojiti Vijeće EU-a. Države članice direktivu će morati prenijeti u nacionalna zakonodavstva u roku dvije godine od njezina stupanja na snagu.
Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska odlučili su da će usvojiti ovaj zakon, dok je Danska izuzeta iz suradnje na području pravosuđa i unutarnjih poslova.
EU je sklopio sporazume o razmjeni PNR podataka sa SAD-om, Kanadom i Australijom, a pregovara o tome i s Meksikom. Europski parlament na te sporazume daje suglasnost, što znači da ih može prihvatiti ili odbaciti, ali ih ne može mijenjati.