"Potrebna nam je promjena: Njemačka nameće štednju jer želi da joj se vrate krediti koje je dala. Druge države tretira kao podanike a ne kao članove iste ekipe", ogorčen je Daniel Correa, 33-godišnji Španjolac koji iz svojeg madridskog ureda koordinira platformu europskih organizacija civilnog društva, Citizens for Europe.
Na jugu Europe potonulom u recesiju i pod stegom proračunskih rezova povijesnih razmjera, mnogi dijele to mišljenje.
Njihov glas stigao je do Njemačke, gdje je pedesetak birača, okupljenih preko internetske platforme "Electoral Rebellion" odlučilo ustupiti svoj glas i glasovati onako kako im kažu birači iz drugih država članica kako bi i oni mogli sudjelovati. Daniel Correa je jedan od njih.
Na taj način žele prosvjedovati zbog izostanka prave demokracije u međunarodnim odlukama jer u globaliziranom svijetu politika ne poznaje granice.
"Žele imati glas na tim izborima jer smatraju da ih pogađaju odluke koje se donose u Njemačkoj a imaju jako malo utjecaja na te politike", objašnjava iz Berlina Filip Nohe, 28-godišnji član skupine "Egality Berlin" koja stoji iza te inicijative.
Portugal je 2011. zatražio program spašavanja EU-a i MMF-a vrijedan 78 milijardi eura i od tada provodi stroge mjere štednje, koje redovito nadziru njegovi međunarodni vjerovnici (EU, MMF, ECB). No, neki optužuju Njemačku da je za to kriva, što su i pokazali na prosvjedima tijekom posjeta Angele Merkel Lisabonu 2012.
Grčka, koja je prvi program pomoći dobila 2010., ovaj je tjedan svjedočila novom valu gnjeva javnosti zbog plana restrukturiranja javnog sektora pod pritiskom "trojke". Po mišljenju Yannisa Panagopoulosa, predsjednika konfederacije grčkih radnika (GSEE), najvećeg sindikata u privatnom sektoru, pobjeda Angele Merkel značila bi da bi "slijepa ulica politike štednje u Europi bila ovjekovječena, što bi kao posljedicu osobito u južnim državama imalo propast proizvodnje i neizvjesnu budućnost kad je riječ o izlasku iz krize."
Španjolska također od lipnja 2012. koristi europski plan spašavanja, no on je za razliku od Portugala i Grčke ograničen na njezin bankarski sektor i cijelo gospodarstvo nije pod međunarodnim nadzorom. Ogorčeni opetovanim korupcijskim skandalima, razočarani u svoje dvije stranke, konzervativce i socijaliste, bijes Španjolaca usmjeren je prije svega prema njihovim čelnicima. No i u toj je zemlji ugled Njemačke bitno narušen.
Dok je u lipnju 2009. bila odmah iza američkog predsjednika Baracka Obame koji je bio na vrhu popisa najcjenjenijih svjetskih političara, Angela Merkel ove je godine pala na samo dno te ljestvice, koju redovito sastavlja istraživački institut Elcano, svrstavši se na 10. mjesto od 13, ispred ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Pogođena najgorom recesijom u povijesti, Italija ipak još ne treba europsko spašavanje. Kao i u Španjolskoj, javna rasprava vodi se više o unutarnjim politikama nego o njemačkim izborima. U lijevom listu La Repubblica, novinar Maurizio Ricci izrazio je ipak zabrinutost zbog moguće pobjede Angele Merkel, koja bi, kako navodi, "značila sveopću štednju, nepovjerenje prema Europi, ljubomornu obranu nacionalnih interesa".
Premda se ta pobjeda čini sigurnom, neki u južnoj Europi radije se klade na novu preraspodjelu političkih snaga. Tim više što se, s obzirom na očitu slabost liberala, njezinih partnera u sadašnjoj koaliciji, socijaldemokrati već pripremaju za zajedničku vladavinu.
Portugalski eurozastupnik Nuno Melo, iz desne stranke CDS-PP, nada se da će "nakon izbora njemačka stajališta biti više fokusirana na politiku koja pogoduje zapošljavanju i rastu (...), teme koje su u ovom trenutku na margini njemačkog političkog diskursa jer na izborima nisu isplative."