"Ambijentalnost na dubrovačku" knjiga je teatroloških eseja redatelja Ivice Kunčevića i bavi se ambijentalnim kazalištem Dubrovačkih ljetnih igara od 1951. godine.
Autor piše o specifičnostima stvaranja kazališnih predstava u dubrovačkim povijesnim i prirodnim ambijentima obilato se pritom služeći vlastitim, ali i tuđim iskustvima i promišljanjima vezanima uz ambijentalnost.
Kako je istaknuo autor Ivica Kunčević, ambijentalnost na Dubrovačkim ljetnim igrama počela je s Markom Fotezom, nastavljena je s Brankom Gavellom, koji u predstave uklapa širi ambijent, te s Kostom Spajićem i Georgijem Parom koji život grada integrira u predstave.
"Zanimljivo je i vrijeme Joška Juvančića, pa i neko vrijeme koje sam ja po kritičaru Daliboru Foretiću radio na konceptualizaciji prostora", rekao je autor Ivica Kunčević.
Dodao je kako je upravo arhitektura Dubrovnika kao stvarni prostor bila zamjena za kazališnu kulisu. "U teatru igara život grada i teatar su tako blizu, oni se prožimaju te život grada prodire u teatar", rekao je Kunčević. Podsjetio je kako je knjiga nastala tako što je predavajući studentima četvrte godine odlučio predočiti ono što, kako je rekao, najbolje zna, a to je fenomen dubrovačke ambijentalnosti.
Ivica Kunčević jedan je od najpoznatijih hrvatskih kazališnih redatelja koji je obnašao dužnost direktora dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara od 2002. do 2009. Radio je kao izvanredni profesor na Odsjeku kazališne režije i radiofonije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti.
Kao redatelj, uprizorio je mnoga klasična dijela svjetske književnosti i suvremenih hrvatskih pisaca, među kojima su najpoznatije predstave "Dundo Maroje" i "Tirena", Gundulićeva "Dubravka", Zlatarićeva "Elektra", Vojnovićev "Ekvinocij" i "Dubrovačka trilogija", Vodopićeva "Tužna Jele".
Knjigu su, osim autora, predstavili Željka Turčinović u ime izdavača i redatelj Matko Sršen, a ulomke su čitali dramski umjetnici Doris Šarić-Kukuljica i Maro Martinović.