Ogorčenost javnosti zbog presude kojom je Tang osuđena na radni logor ipak je prisilila kineske vlasti da je oslobode te ona nastavlja borbu iako nema iluzija, rekla je u intervjuu za medije.
"Promijenilo se to što više ne vjerujem u pravdu u ovome društvu", rekla je Tang.
"Naravno nastavit ću se boriti", rekla je u Changshi, glavnome gradu njezine pokrajine Hunan 40-godišnja majka kojoj je kosa netom počela rasti pošto je puštena iz logora gdje je bila ošišana 'na nulu' .
Sedmorica muškaraca otela su 2006. njezinu kćer, kojoj je tad bilo 11 godina, zatvorili je u javnu kuću i ondje prisiljavali na prostituciju. Dodatni je problem, kaže Tang, što su dijete zlostavljala i desetorica policajaca, koji su potom pokušali sve zataškati i lažirali su dokaze.
Majka je svoju kćer pronašala tri mjeseca poslije u javnoj kući, no policija je odbila intervenirati. Policajac kojega je dovela "nije čak ni želio kročiti u javnu kuću". "Ostao je vani i zatim se odvezao vozilom", otkrila je Tang, koja je tad počela dugu i opasnu pravnu borbu.
Djevojčica danas trpi trajne posljedice: zaražena je herpesom, ima stalne noćne more, bježi od muškaraca i gotovo svake godine mijenja školu.
Yu Jiangrong, profesor na Kineskoj akademiji društvenih znanosti, ocjenjuje da je Tang Hui pala u "začarani krug" u kojem se nađu obični građani kad postanu opsjednuti pravdom jer je nisu dobili, a budući da "lokalne vlasti primjenjuju tako okrutne metode, zahtjevi oštećenih radikaliziraju se".
Trebala je proteći godina dana da počne proces otmičarima, a zatim se postupak prebacivo s jednog na drugi sud, što je potrajalo dulje od četiri godine.
Tang Hui je postala aktivistica u zemlji gdje je svako okupljanje suspektno. Svoju je priču počela pisati na lecima koje je potom dijelila na ulici. U jednom trenutku je provela dva sata klečeći pred zgradom suda u gradu Changshu. Zatim je išla u Peking kako bi ondje podnijela žalbu protiv lokalnih vlasti, što čine brojni Kinezi. No, u strahu za svoje pozicije, lokalni moćnici pratili su je i silom vraćali kad god bi krenula u Peking.
Nekoliko je puta bila zatvarana u Changshi, okrutno je bila pretučena i provela je tjedan dana u bolnici.
U lipnju 2012. dvojica otmičara njezine kćeri osuđena su na smrt, četiri na doživotni zatvor, a jedan na 15 godina. No Tang ne želi odustati dok ne budu osuđeni i policajci. Zbog te ustrajnosti bila je osuđena na 12 mjeseci prisilnog rada u logoru, gdje je bila izložena mučenju elektrošokovima, stavljana u okove, prisiljavana da spava u stojećem položaju i izolirana od drugih zatvorenica.
U tjedan dana vijest o njezinu zatvaranju u logor proširila se internetom te izazvala ogorčenost javnosti koja je pozvala državu da "zaštiti svoje građane".
Tang je podnijela tužbu zbog toga što je osuđena na radni logor. Prvu su tužbu odbacili, no ona se opet žalila, iako je svjesna da su izgledi da bude prihvaćena "minimalni".
"Obični ljudi poput mene mogu kleknuti tisuću i deset tisuća puta i nikada neće postići rezultat", ali "ako to ne učinimo, ovi ljudi nikad neće platiti za ono što su učinili", kazala je Tang.