Lučić u knjizi, u kojoj analizira uzroke rata u BIH i Jugoslaviji te mit o "podjeli BiH" u Karađorđevu ocjenjuje da je taj mit postao utemeljiteljski mit (post)jugoslavenskih i (post)komunističkih intelektualnih i političkih struktura kojim nastoje delegitimirati i kriminalizirati Tuđmana i HDZ, oduzeti im zasluge za stvaranje države te njezinu obranu, oslobađanje i demokratizaciju.
"'Dogovor u Karađorđevu' postao je dogma vjernicima u socijalističku Jugoslaviju i utemeljiteljski mit konvertitima iz komunističkog totalitarizma u liberalnu demokraciju", drži Lučić. Ističe da BiH nije podijeljena u Karađorđevu, već u Daytonu (na Republiku Srpsku i Federaciju BiH), a cijela priča o Karađorđevu, piše, koristi se za amnestiju najodgovornijih, ne samo za podjelu BiH, već i za sve što se toj zemlji proteklih godina dogodilo.
Autor u knjizi (518 str.) koju je nedavno objavio Hrvatski institut za povijest, analizira i dinamiku političkih i društvenih procesa u BiH, njezine unutarnje proturječnosti te uzroke i povode ratu koji je izbio u drugoj polovici 1991. i trajao do kraja 1995. godine.
Ocjenjuje kako su upravo osamdesete godine prošlog stoljeća jedan od važnih ključeva za razumijevanje događaja iz devedesetih, jer se tada komunistička ideologija sukobila sa stvarnošću i izgubila vjerodostojnost da "zahrđali razvojni sustav prilagodi novim prilikama i potrebama". Pri tome se komunistička vlast žestoko obračunavala s nacionalistima i svim drugim političkim protivnicima te je uspostavila sustav potpunog nadzora i opće militarizacije društva, koji je bio prožet i "nekom vrstom religijskog odnosa prema Josipu Brozu Titu i komunističkim dogmama".
Autor analizira i utjecaj političke emigracije na događaje i promjene u tada Socijalističkoj Republici BiH, afere koje su potresale tu bivšu jugoslavensku republiku (Agrokomerc, Neum, 'fašistički rođendan' u Sarajevu i sl.), utjecaj događaja u ostalim republikama na zbivanja u BiH, gospodarsku krizu i pljačku društvene imovine te slom komunističkog sustava.
Napominjući kako je nacionalno pitanje bilo jedan od najvećih problema s kojima se suočila komunistička vlast, Lučić ističe da se nakon smrti Josipa Broza Tita nametnulo pitanje odnosa u federaciji koje je u sebi sadržavalo i pitanje BiH, a nakon prvih slobodnih izbora na vlast su došle tri nacionalne stranke (HDZ, SDS i SDA) čiji je broj dobivenih glasova u postotku održavao broj stanovnika u SR BiH.
"Međusobno zavađeni nacionalni komunizmi, manipulacija nacionalnim odnosima, višeznačne ideološke formulacije ustavnih odredbi, sustavno onemogućavanje svake demokratske alternative, opća militarizacija društva, nedostatak demokratske tradicije i vještine mirnog rješavanja problema onemogućili su kompromis i doveli do ratne tragedije", smatra Lučić.
Ivica (Ivo) Lučić (1962.) viši je znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, a na Hrvatskim studijima u Zagrebu i Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje povijest 20. stoljeća.