SAD i Francuska mjesecima su se "udvarali" Alžiru ne bi li osigurao potporu međunarodnim naporima za istjerivanje militanata sa sjevera Malija.
No, napredak militanata s juga, zbog kojega je vlada u Bamaku zatražila pomoć Francuske, kao i otmica radnika na plinskom postrojenju u Sahari, iznenadili su SAD i izazvali pozive Bijele kuće na oštriji odgovor teroristima u toj regiji.
Obračunavajući se s militantima, zapadne sile zapravo imaju posla s multinacionalnim bandama koje su sposobne razmjerno lako prelaziti propusne granice između afričkih država.
A te ćelije mogu birati između brojnih ciljeva: regija je bogata naftom, plinom, uranom i drugim međunarodnim poslovnim poduhvatima koji jasno predstavljaju zapadne interese koji su u nekim slučajevima jako slabo branjeni.
Osim toga, imajći u vidu da su SAD i Velika Britanija neskloni slanju svojih vojnika u Mali i da Francuska želi izbjeći neograničeni angažman u toj zemlji, zapadne države moraju se osloniti na vojne snage lokalnih država koje nisu uvijek sklone poslušati savjete izvana.
Rudolph Atallah, bivši dužnosnik Pentagona zadužen za borbu protiv terorizma, kaže da je glavna terorstička skupina u regiji, al Qaeda islamskog Magreba postupno proširila svoju mrežu preko granica afričkih država.
"Da bi se mreža uništila, SAD s afričkim i europskim saveznicma treba dobro promišljenu regionalnu strategiju", rekao je Atallah.
A tu će strategiju biti teško provesti, imajući u vidu one koji bi u nju trebali biti uključeni. Alžir ima sposobnu i jaku vojsku, ali nije osobito spreman surađivati s SAD-om ili sa svojim susjedima. Nova libijska vojska želi suradnju, ali nema kapacitete, dok Mali također oskudijeva vojnim sredstvima i bilo kakvo održivo rješenje mora biti usklađeno s međunarodnom politikom.
Početna američka i francuska strategija bila je održavati u regiji sukob niskog intenziteta, istovremeno uvježbavajući afričke vojnike koji bi bili poslani u Mali u borbu protiv militanata povezanih s al Qaedom.
No, ofenziva islamista u Maliju i napad u Alžiru pokazali su da su te skupine sposobne ratovati na širem teritoriju, kao i da imaju potencijal za ofenzivne akcije, piše The New York Times.