"Nije točno da ga je smijenila moja vlada, smijenili su ga vlasnici Mercatora", rekao je Janša u razgovoru za portal Slovenske televizije, odgovarajući na pitanje je li bila greška što je Janković 2005. godine morao otići iz Mercatora koji je vodio od 1997. godine, nakon čega je dva puta biran za gradonačelnika Ljubljane, a ove godine sa svojom strankom u osnivanju postao i glavni politički konkurent Janšinoj Slovenskoj demokratskoj stranci (SDS).
Janša je sugerirao da su odlazak Jankovića s mjesta direktora Mercatora zahtijevali nekadašnji direktori Istrabenz Holdinga i Pivovarne Laško (PL) Igor Bavčar i Boško Šrot, čijim su tvrtkama u kolovozu 2005. dva državna fonda (SOD i KAD) prodala 29 posto dionica Mercatora po cijeni od 158 eura za dionicu.
Janković se vlasnicima Mercatora sukobio oko koncepta privatizacije najvećeg trgovačkog lanca, no u oba se slučaja radilo o "tajkunskoj privatizaciji" koja se pokazala pogrešnom, kazao je Janša.
Prodaju skoro trećine dionica Mercatora novim vlasnicima 2005. godine, i to izravnom pogodbom bez natječaja, Janković i tadašnja opozicija lijevog centra nazivali su netransparentnom "rasprodajom" najvrednije državne imovine, čiji je skriveni cilj bio da tadašnja Janšina vlada dođe do političkog utjecaja u do tada vladi nenaklonjenim medijima u vlasništvu Pivovarne Laško, edicijama novinskih kuća "Delo" i "Večer".
Janša je u razgovoru za portal Slovenske televizije optužio Jankovića da je svoj "tajkunski" koncept zadržao i kao gradonačelnik pri upravljanju Ljubljanom.
"Izvana je mnogo blještavila i poneki konkretan rezultat, a u pozadini su neplaćeni računi. Zaduženost općine Ljubljana u vrijeme Jankovićeva mandata je učetvorostručena, sada kad računi dolaze na naplatu želi se izvući bijegom u vladu", rekao je Janša.
Prodaja skoro trećine dionica najjače slovenske tvrtke svo vrijeme otkako se to dogodilo 2005. nalazi se u središtu polemika oko toga kako država mora postupati sa svojim vlasničkim potrfeljom da bi postigla pozitivan ekonomski učinak. Slučaj prodaje Mercatorovih dionica holdinzima Istrabenz i Pivovarna Laško već se više godina tumači kao dokaz da su pokušaji privatizacije te imovine "tajkunskum" modelom bili neuspješni i da treba tražiti nov način upravljanja državnom imovinom. Većina glavnih političkih aktera i pred ovogodišnje parlamentarne izbore navodi da bi većinu državne imovine, uključujući i banke, trebalo prodati stranim strateškim investitorima, s time da država u najvažnijim poduzećima zadrži samo četvrtinu dionica.