Prema izvješćima na Twitteru, više krhotina palo je nedaleko od Okotoksa, gradića južno od Calgaryja u zapadnoj Kanadi, a riječ je najvjerojatnije o ostacima satelita UARS (Upper Atmosphere Research Satellite) koji je pao na Zemlju nakon dvadeset godina u orbiti, prenosi Reuters.
Znanstvenici nisu mogli odrediti točno vrijeme i lokaciju UARS-ova pada zbog nepredvidljive putanje satelita pri ulasku u gornje slojeve atmosfere.
Duljine 10,6 i širine 4,5 metra, UARS je jedan od najvećih svemirskih objekata koji je nekontrolirano pao na Zemlju, premda je znatno manji od 75-tonskog NASA-ina Skylaba koji se srušio u zapadnoj Australiji 1979.
Stručnjaci napominju da predmeti veličine ovih s UARS-a na Zemlju padaju otprilike jednom na godinu. UARS je u orbitu postavio space shuttle Discovery 1991. zbog proučavanja gornjih slojeva atmosfere, a svoju je misiju završio 2005. kad je potrošio gorivo. Nakon toga je polako gubio visinu, privučen Zemljinom gravitacijskom silom.
Veći dio satelita izgorio je pri prolasku kroz atmosferu, ali pretpostavlja se da je oko 26 krhotina moglo "preživjeti" visoke temperature i pasti na tlo, s najvećim komadom koji je mogao težiti oko 135 kg. Te su krhotine od čelika, titana i berilija i neće se rastaliti, objavila je NASA uoči pada.
"Rizik za javnu sigurnost iznimno je malen", priopćila je ranije NASA.
Najveći svemirski objekt koji je pao na Zemlju bila je sovjetska svemirska postaja Saljut 7, čiji su sitniji dijelovi 1991. pali i u jednom argentinskom gradu, ali bez žrtava.
Posljednja ruska svemirska stanica, 135-tonski Mir, srušila se u Tihi ocean 2001., ali tada je bila riječ o kontroliranom rušenju. NASA sada planira kontrolirane povratke većih svemirskih objekata, ali u vrijeme kad je UARS lansiran to nije bio slučaj.
UARS je samo jedan od oko 20,000 komada svemirskog otpada koji kruži u orbiti oko Zemlje.