U tekstu "Hrvatsko-bugarski crkveni odnosi u 19. i 20 stoljeću" podsjeća kako su pod osmanskom vlašću Hrvati i Bugari dijelili životni prostor nastojeći sačuvati svoju vjeru ne plašeći se ponuditi je i svojim susjedima. "Hrvatski su katolici utjecali na širenje i oblikovanje katoličkih struktura u Bugarskoj", piše i dodaje kako su bugarski pravoslavci i sami bili širitelji pravoslavlja na hrvatske prostore.
Ističe kako su hrvatski redovnici donosili vjerski odgoj, obrazovanje, socijalnu i medicinsku skrb bugarskom narodu te ocjenjuje kako je nedostatak međusobnih nacionalnih sukoba učinio katoličke Hrvate i pravoslavne Bugare otvorenima za međusobnu suradnju i suživot.
"U teškim vremenima Drugoga svejtskog rata i s nedovoljno jasnim motivima, oživjelo je nastojanje za osnutkom Hrvatske pravoslavne crkve," napominje Slišković i dodaje kako je pomoć za realizaciju tog projekta tražena i u Bugarskoj.
Slišković podsjeća kako je Bugarska pravoslavna crkva za svoje pripadnike koji su naseli hrvatske prostore organizirala pastoralnu skrb te stekla pravnu osobnost u Republici Hrvatskoj nailazeći na razumijevanje i civilnih struktura i Katoličke crkve.
"Nastavljajući tradiciju te otvarajući nova polja rada hrvatski redovnici i redovnice i danas su aktivni sudionici crkvenoga života katolika u Bugarskoj," zaključuje Slišković.
U časopisu "Croatica Christiana Periodica" broj 67, god. XXXV. uz ine pišu i Zrinka Novak o utjecaju kulta Blažene Djevice Marije na aspekte pobožnosti na istočnoj jadranskoj obali, Lovorka Čoralić o djelovanju duhovnih osoba iz Hvara u Mletcima, Enio Stipčević o dominikancima i glazbi, Anela Mateljak o hrvatskoj i njemačkoj propovjednoj književnosti, Jasna Turkalj o Jurju Žerjaviću te Stjepan Trogrlić o pastoralnom djelovanju biskupa Jurja Dobrile.