Prisjećajući se uhićenja general Đuro Dečak istaknuo je da ih je JNA željela prikazati kao teroriste, a zapravo se, rekao je, radilo o političkom procesu u kojemu su Virovitičani bili samo pijuni preko kojih se trebalo spriječiti imenovanje Stjepana Mesića za predsjednika Predsjedništva SFRJ.
Trojica uhićenih Virovitičana u tamnicama Vojnog istražnog zatvora u Zagrebu ostala su do 20. svibnja 1991. kada im je Vojni sud svakome dosudio po tri godine zatvora, ali su do pravomoćne presude pušteni na slobodu. Savezni vojni sud u Beogradu nikada, zbog rata, nije dovršio suđenje.
"Iako niti jedna granata nije pala na Viroviticu, Virovitičani su u obrani Hrvatske platili visoku cijenu", rekao je Dečak, ističući da je na tome području provedena prva vojno redarstvena akcija Otkos -10, kojom je oslobođena Bilogora, što se, ustvrdio je, u javnosti često zaboravlja.
Odvjetnik uhićenih Milan Vuković podsjetio je na demonstracije koje su se nakon uhićenja održavale diljem Hrvatske i koje su, rekao je, bile najbolji odgovor na suđenje ljudima koji nisu prekršili zakon već su stvarali slobodnu Hrvatsku.
Uspoređujući tadašnja uhićenja s uhićenjem Tihomira Purde, ravnatelj Hrvatskog memorijalnog-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor rekao je da Centar posjeduje dokumentaciju o liječenju u vukovarskoj bolnici Bobana Gačića, za čiju smrt srbijansko Državno odvjetništvo tereti Purdu. Sve su dokumente, potvrdio je, poslali srbijanskom i bosansko-hercegovačkom državnom odvjetništvu.