Spisi s ljekovitim receptima pisani su hrvatskom ćirilicom s područja Poljica i nisu datirani, a transliterirao ih je i pripremio filolog Ante Nazor.
Transliterirane ljekaruše sadrže konkretne i apstraktne srednjovjekovne naputke za liječenje - konkretni se odnose na liječenje pojedinih bolesti na temelju pučkog iskustva i predaje, dok se u apstraktnima zrcali metafizički odnos prema bolesti i liječenju u sklopu srednjovjekovnog holizma duha i tijela, istaknuo je filolog Nazor. Recepti protiv bolesti, temeljeni na iskustvu, često su kombinirani s nadnaravnim, bilo da je riječ o magiji, molitvama ili horoskopu.
Jedan od urednika izdanja akademik Marko Pećina ukazao je na važnost Akademijine edicije "Rasprave i građa za povijest znanosti" koja je nastala na inicijativu povjesničara medicine Mirka Dražena Grmeka 1963. godine.
Naglasio je da se kroz dosad objavljene knjige i rasprave potvrdila Grmekova ideja o povijesti medicine kao 'alata' u medicinskoj praksi. Pećina je podsjetio da je prošle godine u spomenutoj ediciji objavljena 9. knjiga "Karlobaške ljekaruše" na koju se nastavljaju "Knjige od likarije". Za iduću je godinu pak najavio tiskanje "Dnevnika Andrije Štampara".
Stella Fatović Ferenčić, urednica edicije, istaknula je kako ovo izdanje "Rasprava" odašilje poruku otvorenosti hrvatskog prostora raznim oblicima pismenosti, liturgije, legislative i liječenja.
Ljekaruše su važne i za hrvatsku filologiju, ustvrdio je recenzent Mateo Žagar, istaknuvši važnost ovoga dokumenta hrvatske ćirilice, jednog od triju pisama stare hrvatske književnosti.
Transliterirane ljekaruše popraćene su rječnikom za lakše razumijevanje napisane materije, a objavio ih je Razred za medicinske znanosti HAZU- a, Odsjek za povijest medicinskih znanosti i Zavod za povijest i filozofiju znanosti.