"I tu je zapravo najveći problem i morat ćemo kažnjavati neprijavljivanje otpada, inače je vrlo teško utvrditi koliko tog otpada nastane", rekla je ministrica novinarima u hotelu "Regent Esplanada" nakon predstavljanja rezultata provedbe dvogodišnjeg projekta "Razvoj sustava upravljanja opasnim otpadom, uključujući uočavanje i upravljanje 'kriznim točkama' u Hrvatskoj", koji se financirao iz programa EU-a PHARE 2006.
Na predstavljanju voditelj projektnog tima Rene Boesten rekao je kako, po procjenama, u Hrvatskoj godišnje nastane oko 256.850 tona opasnog otpada, ali ta brojka može biti veća ili manja za 30 posto.
"Količine će se još utvrđivati i to svaki dan. Naša inspekcija je vrlo aktivna i stalno je na terenu", rekla je ministrica Matulović-Dropulić. Dodala je da se opasni otpad uglavnom izvozi jer je vrlo teško naći bilo kakvu lokaciju za izgradnju reciklažnih objekata i nakon toga kompletno zbrinjavanje tog otpada. Naglasila je kako ljudi moraju shvatiti da nitko ne može svoj otpad "tovariti u tuđe dvoriše", svi se moramo pobrinuti za svoj otpad i to je jedino rješenje, jer, dodala je, Hrvatska ima 90 posto osoba zaposlenih u ministarstvima manje od, primjerice, Nizozemske.
Istaknula je da ima problema s proizvođačima razne opreme i uređaja koji ne žele platiti zbrinjavanje otpada. Također, mnoge tvrtke ne šalju izvješće o nastajanju opasnog otpada, inspektori ne mogu stići na svaku lokaciju, a problem je i s prekršajnim sudovima od kojih dobivaju obavijesti o zastarijevanju.
Na novinarski upit kako je na predstavljanju rečeno da u Hrvatskoj gradnja spalionice opasnog otpada nije ekonomična jer ne postoji dostatna količina tog otpada, ministrica je odgovorila da je to sve stvar opredjeljenja.
"Mi u našoj strategiji još mislimo da nama treba jedna spalionica opasnog otpada, jer nismo za to da se izvozi sav otpad koji se ne može reciklirati i upotrijebiti, jer je taj izvoz strahovito skup", rekla je i dodala da treba naći lokaciju za spalionicu. Zaključila je kako moramo još jedanput izračunati, vidjeti točno što se Hrvatskoj predlaže i onda konačno utvrditi što ćemo dalje jer, ipak, sve ovisi o nama.
Upitana misli li da je prikladno mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada u Institutu "Ruđera Boškovića", ministrica je odgovorila da sve ovisi o tome znaju li ljudi koji je to otpad. Primjerice, taj srednjoradioaktivni i niskoradioaktivni otpad su gromobrani koji su dosad stajali u nas na kućama.
"Mislimo da su oni u "Ruđeru" dobro smješteni, ali to treba urediti. Sada, kad smo se s Europom dogovorili da nam odobri dva milijuna eura da bismo mogli urediti to skladište, sad se ljudi protive", rekla je i dodala da će se naći neko drugo rješenje.