HKZ je tom prigodom pozvao sve hrvatske kulturne, prosvjetne i vjerske ustanove, a posebice uredništva časopisa, novina, radija i televizije da se pridruže obilježavanju jubileja dvojice hrvatskih velikana.
O djelu Petra Hektorovića govorio je akademik Rafo Bogišić, a o Ljudevitu Jonkeu akademik Stjepan Babić.
Akademik Bogišić smatra da je hrvatska renesansna književnost presudno razdoblje u životu hrvatske kulture, književnosti i hrvatskoga narodnog subjekta u cijelosti.
"Zbog toga logikom života i razvitkom europske kulture hrvatska renesansna književnost živi i traje u čvrsto zacrtanom okviru", rekao je, dodajući kako je to historijski okvir tropleta koji se sastoji od atributa komunalni, narodni i univerzalni ili mediteranski.
Ocijenio je kako se sva tri okvira mogu pronaći u svih hrvatskih renesansnih autora, pa tako i u djelu Petra Hektorovića.
"Ugledat ćemo ih u njegovu književnom sklopu i tematskom i idejnom usmjerenju", napomenuo je, dodajući da se u njegovu djelu očituje književni petrarkizam, povezanost o vlastito tlo i zemlju, opis prirode i smisao za ladanje, raznovrsni oblici pjesnikove pojavnosti u društvu, egzistencijalni problemi koje osjeća, odnos prema mitologiji kao posebnom svijetu i odnos prema narodnoj pjesmi.
Petar Hektorović rodio se i umro u Starome Gradu na Hvaru, a njegovo najpoznatije djelo je "Ribanje i ribarsko prigovaranje".
Akademik Babić smatra da su Jonkeove zasluge takve da ispunjavaju svoje vrijeme u cjelini. "On je Hrvatima otkrio predvukovsko jezikoslovno 19. stoljeće", rekao je, dodajući kako je raskrinkao srbijanska podmetanja o zajedničkoj ulozi Vuka i Gaja. Za razliku od Srba, kojima je Vuk za književni jezik nametnuo govor svojega zavičaja, Hrvati su, ustvrdio je akademik Babić, tada imali već dva stilizirana književna jezika između kojih je za zajednički trebalo izabrati jedan.
Podsjetio je i na jezično-prosvjetiteljsku Jonkeovu ulogu i njegove zasluge u promicanju hrvatskoga književnog jezika i borbi za njegovu afirmaciju.
Ljudevit Jonke rodio se u Karlovcu, a umro je u Zagrebu. Njegova su istaknuta djela "Hrvatski književni jezik u teoriji i praksi" (1964.), "Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća" (1971.) i "Hrvatski književni jezik danas" (1971.)
HKZ posvetio je proteklu 2006. godinu obilježavanju obljetnica nobelovca Vladimira Preloga (1906.-1998.) i slikara Ive Dulčića (1916.-1975.).