Pitanje zaštite banaka, njihovih djelatnika i klijenata samo je u Hrvatskoj riješeno zakonom, koji je uz to donešen u hitnoj proceduri, što u HUB-u tumače kako marketinški potez nakon niza pljački.
Dodaju da u većini zemalja to pitanje rješavaju standardi koje usuglašava struka, odnosno predstavnici osiguravajućih kuća, cehova zaštitara te institucija koje posluju s gotovim novcem, dakle banaka, mjenjačnica, pošta, kladionica i sl.
Osiguravanje poslovnica banaka prema tom zakonu svedena je na ugradnju neprobojnog stakla i zaštitare, što dovodi do apsurdnih situacija, poput zatvaranja poslovnica u manjim mjestima, posebice na otocima, gdje je nemoguće naći zaštitara.
U HUB-u drže da je jedina zaštita od pljački represija, odnosno učinkovitije hvatanje razbojnika te njihovo kažnjavanje.
Kao primjer navode podatke iz godišnjeg izvješća Europske bankovne federacije o stanju pljački u Europi, po kojima je u Hrvatskoj u 2005. zabilježen značajan rast pljački. Ove je godine broj pljački banaka smanjen, ali u HUB-u drže da to nije posljedica novog zakona već činjenice da je policija uspjela 'razbiti' nekoliko pljačkaških grupa.
Prema tom izvješću, 2005. godine se u Europi dogodilo ukupno 5.685 pljački banaka, odnosno 15,5 po danu, a najrizičnije zemlje su Italija i Češka, dok Hrvatska spada u srednje rizične zemlje.
U odnosu na prethodnu godinu taj je broj manji za 2 posto, dok je količina ukradenog novca manja za 9 posto, a prosječni iznos 'plijena' za čak 62 posto.
Manje razbojništava nad bankama, drže u HUB-u, u Hrvatskoj se može osigurati uz već postojeće mjere zaštite u bankama. Pritom bi banke trebale osigurati efikasniju pomoć policiji (ugradnjom nadzornih kamera, edukacijom djelatnika i sl.), ali i manju količinu gotovine u poslovnicama.
Ipak, i u Europi i u Hrvatskoj najveći problem ostaju pljačke tijekom transporta gotovog novca te kod otvaranja i zatvaranja poslovnica, dakle iznošenja ili unošenja novca, koje su u porastu i koje je vrlo teško spriječiti.