Perišin u knjizi analizira vrijeme tranzicije, odnosno razdoblje od 1990. do 2005. godine, te najznačajnije događaje koji su u tom razdoblju odredili sudbinu hrvatskog gospodarstva.
Autor u podnaslovu ističe da je knjiga traktat o tome kako Hrvatsku, "jedan od iveraka na uzburkanom globusu", izvući iz vrtloga svjetskih gospodarskih i političkih prilika i pokrenuti njezin snažan gospodarski uzlet.
Analizira zašto je došlo do pada privredne aktivnosti, drastičnog smanjenja proizvodnje, rasta nezaposlenosti i zaduženja i potrošnje izdan mogućnosti.
Osnova autorova teza je da su godine tranzicije, u ekonomskom smislu izgubljene godine, koje su Hrvatsku odvele u gospodarsku stagnaciju.
Perišin se pritom ne suzdržava upotrijebiti pojmove kao što su pljačka, muljanje, glupost, lopovluk i druge, kako bi opisao, prema njegovom mišljenju, pogubne posljedice pretvorbe i privatizacije.
Štoviše, Perišin poziva na eksproprijaciju svakog fizičkog i financijskog vlasništva od onih kojima se dokaže da su ga stekli na nezakonit način.
Jednako kritičan Perišin je i prema javnoj upotrebi podataka o 'stabilnim makroekonomskim agregatima', jer oni, kako kaže u knjizi, prikrivaju osnovni hrvatski problem, a to je visoka nezaposlenost, a ne kakav treba biti tečaj kune.
Rješenje nudi u aktiviranju hrvatskih resursa, posebno na razini jedinica lokalne uprave i kroz model javno - privatnog partnerstva, a ne u devalvaciji kune, koja, smatra, spada u arsenal lako dohvatljivih monetarnih rješenja pri čemu se redovno zanemaruje nužnost gospodarskog restrukturiranja.
Akademik Ivo Perišin (1925.) umirovljeni je profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Tijekom radnog vijeka bio je, uz ostalo, guverner Narodne banke Jugoslavije, predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske te član Vijeća guvernera MMF-a i Banke za međunarodne obračune u Baselu. Objavio je 30 knjiga i oko 160 znanstvenih radova.