Predsjednik "Hrvatskog domobrana" Vladimir Fuček podsjetio je da je odmah nakon Prvoga svjetskog rata u Zagreb pristigla srpska vojska, a da se na okupljene prosvjednike iz mitraljeza pucalo s prozora okolnih zgrada na Jelačićevu trgu. Naveo je da je u pokolju ubijeno devet i ranjeno dest domobrana, te ubijena dva i ranjen nepoznat broj civila.
Podatci o poginulima i ranjenima često se razlikuju u izvješćima i povijesnim prikazima, no događaj od 5. prosinca 1918. ostao je zapisan u hrvatskoj povijesti kao prva otvorena reakcija protiv novostvorene jugoslavenske države. U prosvjedu je sudjelovao veći broj hrvatskih vojnika 25. i 23. pješačke (domobranske) pukovnije. Prosvjed je bio odgovor na skupove potpore stvaranju nove države i dinastiji Karđorđevića koje su organizirale centralističke vlasti u Zagrebu.
Po povijesnim zapisima tadašnji redarstveni povjerenik Grga Angjelinović smjestio je na neke kuće uz Jelačićev trg vladine snage, a srbijanska vojska, koja nije sudjelovala u sukobu, bila je u pričuvi i kad je prosvjed u sumrak ugušen, blokirala je sve važnije točke i prometnice u Zagrebu. Zbog prolijevanja krvi u Zagrebu je zavladala ogorčenost, a Redarstvo je dobilo apsolutne ovlasti za održavanje reda i mira.
Idućih dana većina Hrvata uklonjena je s važnijih mjesta u vojsci, stara je vojska razoružana i pod patronatom srbijanske vojske preustrojena kao jedinstvena vojska Kraljevine SHS-a.