Pred sudskim vijećem smjenjivale su se snimke Šešeljevih govora održanih početkom devedesetih, kojima je pozivao na nasilje i bezobzirnost prema civilnom stanovništvu Hrvatske.
Tako je pušten jedan od njegovih govora u Skupštini Srbije u kojemu je Šešelj pozvao na razmještanje JNA na granice 'velike Srbije', linijom Virovitica-Karlovac-Karlobag, zalažući se za obračun s Hrvatskom ako treba i napalm bombama i bez obzira na eventualne civilne žrtve.
Cilj obrane granica 'velike Srbije' na području Hrvatske bio je važniji "nego bojati se hoće li neke slučajne žrtve pasti - pa 'ko im je kriv", kazao je Šešelj u Skupštini Srbije.
"Šešeljev rat riječima imao je kazneno obilježje - jer je pravo slobode izražavanja koristio u zločinačke svrhe", poručili su tužitelji ističući da su Šešeljevi govori opravdavali djela nasilja i činili ih prihvatljivima, poticali i huškali na nasilje te širili strah i mržnju.
I drugi dan izvođenja uvodne riječi tužiteljstva protekao je bez prisutnosti optuženog. Predsjednik vijeća na početku sjednice kratko je konstatirao da je iz Tajništva suda dobio informaciju da Šešelj ili nije želio ili nije mogao doći na suđenje. Po odluci sudskog vijeća Šešelju će se svaki dan dostavljati video-kazete sa snimkom suđenja.
Šešelj je stalnim prikazivanjem srpskog naroda kao žrtve zločina u bližoj i daljoj povijesti širio osjećaj mržnje i ugroženosti i stvarao dojam opravdanosti i prihvatljivosti nasilja, rekli su tužitelji prikazujući kao primjer njegov govor iz Jagodnjaka u kojemu je Šešelj, govoreći o "ustaškom poglavniku" i "ustaškoj vladi" koji su Srbima stavili "kamu pod vrat", najavio osvetu za prošle zločine.
U svojoj propagandi Šešelj se uvelike koristio medijima, kazali su tužitelji.
Dokazujući da je bio svjestan da će zločini biti počinjeni, tužitelji su citirali i njegove riječi iz 1991. da u Zagrebu ima "četničke diverzante" te da će "osveta biti slijepa" ako Hrvatska prva napadne Srbe.
Haški sud 2003. optužio je vođu srpskih radikala za progon i zločine počinjene tijekom rata na području Hrvatske i BiH, kao i za etničko čišćenje Hrvata s područja Vojvodine. Zločini su, prema navodima optužnice, počinjeni u sklopu udruženog zločinačkog pothvata čiji je cilj bio etničko čišćenje nesrpskog stanovništva i pripajanje trećine Hrvatske i velikog dijela BiH tzv. 'velikoj Srbiji'. Ideju 'velike Srbije' u granicama Virovitica- Karlovac-Karlobag zagovarao je u javnim nastupima sam Šešelj.
Opisujući progon Hrvata iz Vojvodine, tužiteljstvo je navelo kako je Šešelj na mitinzima, sastancima i u govorima u srpskoj Skupštini pozivao na protjerivanje Hrvata kako bi se napravilo mjesto za Srbe izbjegle iz Hrvatske i BiH.
Sucima je prikazan govor optuženog u vojvođanskim Hrtkovcima u kojemu je Šešelj poručio da "u ovom selu nema mjesta Hrvatima" te da će ih izvesti na granice srpske zemlje, a od te točke "dalje mogu pješice". Srbe Hrtkovaca Šešelj je pozvao na "slogu u rješavanju preostalih Hrvata".
Po optužnici sudjelovao je u ratnoj propagandi i poticao mržnju prema nesrpskom stanovništvu, pozivajući u govorima i na izgon i prijetnje Hrvatima iz dijelova Vojvodine čime je potaknuo kampanju progona vojvođanskih Hrvata.
Optužnica tereti Šešelja da je 1992. u govoru u Hrtkovcima pozvao na izgon Hrvata, čitajući popis imena onih Hrvata koji su po njemu trebali otići u Hrvatsku. Nakon njegova govora, kaže se u optužnici, u Hrtkovcima je počela kampanja etničkog čišćenja Hrvata i tijekom sljedeća tri mjeseca mnogi su nesrbi zlostavljani i prisiljeni prijetnjama na odlazak iz Vojvodine, a njihove domove pljačkali su i naseljavali Srbi.
Ovo je prva optužnica koju je ICTY podigao za zločine počinjene na području Vojvodine.
Suđenje se nastavlja 6. prosinca izvođenjem prvog tužiteljskog svjedoka koji bi trebao opisati progon u Hrtkovcima.