U MUP-u kažu da temeljem iskustava iz prethodnih godina preko ovoga vikenda očekuju povećan broj vozača koji će konzumirati alkohol, pa će prometna policija pojačati svoj rad i kontrolu vozača.
Na cestama će biti više policijskih kontrolnih punktova nego inače, a u "preventivno-represivne akcije" bit će uključen maksimalan broj policajaca.
Iz MUP-a pozivaju sve ljubitelje mladog vina i guski s mlincima da se suzdrže od vožnje pod utjecajem alkohola jer će time spriječiti neželjene posljedice, kako u prometu tako i po svoje vozačke dozvole. Ostale sudionike u prometu pozivaju na pojačan oprez i poštivanje prometnih propisa.
Po podacima PU zagrebačke, najveće policijske uprave u državi, lani je za Martinje uhvaćeno 263 vozača pod utjecajem alkohola, a rekorder je bio 41-godišnjak s 2,83 promila u krvi. Od 24 vozačice koje su bile pod utjecajem alkohola, neslavno prvo mjesto osvojila je 24-godišnjakinja s 1,34 promila.
Martinje se tradicionalno slavi u cijeloj našoj zemlji, a ponajviše u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, gdje na veselicama družine "pajdašov i pajdašica" izvode "spelancije" po strogim "regulama". Za tu prigodu spjevana je i "Martinjska himna" koja počinje riječima "Došel bu došel sveti Martin, on ga bu krstil ja ga bum pil...".
Vrhunac proslave je ceremonijal "krštenja" mošta koji uz litanije i "vinski očenaš" obavlja "biškup Martin". Nakon toga slijedi martinjska večera na kojoj se, uz mlado vino, služi pečena guska s mlincima. Martinjske guske nekad su bile redovito kljukane, kako bi bile tečnije, a u Slavoniji i Baranji kljukane su čak i orasima.
Po legendi, sveti Martin bio je vojnik koji je, naišavši na nekog promrzlog prosjaka, prepolovio svoj plašt i dao ga prosjaku da se ugrije. Te noći u snu mu se ukazao Isus odjenut u taj komad plašta, nakon čega je Martin napustio vojsku i posvetio se apostolatu.
U 4. stoljeću pokrštavao je po Panoniji, Dalmaciji, Italiji i Galiji, a 372. postao je biskupom Toursa. Prvi je službeno proglašeni svetac koji nije umro mučeničkom smrću.
Kult svetog Martina u srednjem se vijeku proširio iz Francuske u srednju Europu i stigao u Hrvatsku, gdje su mnoge crkve po njemu dobile ime.
Sam lik toga sveca teško se može dovesti u vezu s martinjskim običajima jer je Martin bio asket, koji je čak kao biskup Toursa živio pustinjački u ćeliji na jednoj strmoj stijeni.
Martinjske svetkovine potječu iz pretkršćanskih vremena i označavaju razdoblje kada se dovršavaju poslovi izvan kuće i počinju pripreme za zimu. U vinorodnim krajevima tada se praznuje završetak svih vinogradarskih aktivnosti, a stjecaj je okolnosti što upravo o Martinju mošt završava s alkoholnim vrenjem i postaje mlado vino.