Osnovni cilj tih zakonskih prijedloga, o kojima bi Vlada, kako se doznaje u Ministarstvu financija, trebala raspravljati za nekoliko dana, je stati na kraj lihvarenju i 'kreditima sa rasvjetnih stupova', odnosno slučajeve poput onog sa Štedno-kreditnom zadrugom Virovitica ili Zanatskom ŠKZ Virovitica.
U Ministarstvu financija nove zakonske odredbe pojašnjavaju željom da se sankcioniraju štedno-kreditne zadruge koje zbog ostvarivanja visokog profita odobravaju kredite s visokim kamatama bez odgovarajućih instrumenata osiguranja, čime dovode u opasnost imovinu vjerovnika - samih zadrugara, odnosno "suvlasnika" zadruge, ali i drugih građana korisnika njihovih kredita.
Naime, iako bi ŠKZ kredite smjele odobravati samo osobama koje imaju tzv. zadružni ulog te su time i "suvlasnici" zadruge, događa se da se od klijenata ne traži taj udio, odnosno da zadruge u tom smislu posluju poput poslovnih banaka.
Pritom sadašnje zakonske odredbe ne dopuštaju zabranu raspolaganja imovinom ŠKZ-a.
Odjel za nadzor ŠKZ-a Ministarstva financija, koji nadzire rad 107 ŠKZ-a u Hrvatskoj s aktivom od oko 1,5 milijarde kuna, tako je do sada podnio 18 prekršajnih prijava protiv zadruga i njihovih upravitelja, oduzeo je 10 odobrenja za rad, a četiri su zadruge u procesu nadzora dobrovoljno pokrenule likvidaciju.
Prema novim zakonskim prijedlozima, ŠKZ-e bi imale vjerojatno godinu dana vremena transformirati se u štedne banke ili kreditne unije, koje bi potpale pod nadzor Hrvatske narodne banke (HNB).
Štedne bi banke bile svojevrsne male banke, s minimalnim temeljnim kapitalom od 8 milijuna kuna, kojima bi osnovno ograničenje bilo da ne mogu poslovati s inozemstvom, odnosno u inozemstvu osnivati podružnice ili poslovnice, a mogle bi obavljati većinu uobičajenih bankovnih poslova, pa i platni promet.
Iako se stranim ulagačima ne može ograničiti pravo da osnivaju takve banke, u Ministarstvu ne očekuju njihov interes, s obzirom na ograničenja rada s inozemstvom, te u tome vide mogućnost značajnijeg ulaska domaćeg kapitala u hrvatski bankovni sustav, koji je u većinskom stranom vlasništvu.
Kreditne unije, za koje bi minimalni temeljni kapital trebao iznositi 300.000 kuna, bi pak poslovale po načelu uzajamnosti, odnosno zajedničkog interesa njenih članova, koji bi ujedno i jedini imali pravo na kredite, no one se ne bi mogle baviti platnim prometom.