Tužiteljstvo se protivi zahtjevima Hrvatske da se pojavi kao "prijatelj suda" jer smatra da su područja kojima se Hrvatska želi baviti u tom svojstvu "preširoka i neodređena" te "nebitna" za utvrđivanje individualne odgovornosti optuženih, navodi se u podnescima tužiteljstva objavljenima ovog tjedna.
Hrvatska je u rujnu zatražila da joj se odobri status "prijatelja suda" jer smatra neprihvatljivima tvrdnje haškog tužiteljstva, iznesene u optužnicama u tim predmetima, da su zločini u Hrvatskoj i BiH počinjeni u okviru "udruženog zločinačkog pothvata" u kojem je sudjelovao tadašnji državni i vojni vrh RH.
Tužiteljstvo je ocijenilo da Hrvatska ne ispunjava kriterije koje za status "prijatelja suda" propisuju haška pravila, kao i da bi se njezin zahtjev trebao odbaciti čak i pod uvjetom da ispunjava te kriterije. Područja kojima se Hrvatska želi bavi u svojstvu "prijatelja suda" su, po tužiteljima, "preširoka i neodređena" te "nebitna" za utvrđivanje individualne odgovornosti optuženih.
Hrvatska je u svojim podnescima u rujnu zatražila mogućnost da se očituje po pitanjima povijesnih i političkih činjenica, uključivši da pokaže da se operacija "Oluja" odvijala u okviru međunarodnog prava. Također, zatražila je da se očituje i po pitanju šireg političkog konteksta događaja iz optužnica, postojanja navodnog udruženog zločinačkog poduhvata te uloge hrvatskog državnog i vojnog vodstva u tom razdoblju.
Trojica hrvatskih generala optuženi su za zločine počinjene tijekom i nakon "Oluje", a političko i vojno vodstvo bosanskih Hrvata u predmetu "Prlić i ostali" za zločine počinjene tijekom rata u BiH.
Tužiteljstvo podsjeća da je dosadašnja praksa da se status "prijatelja suda" dodjeljuje radi pravnih pitanja i drži da davanje tog statusa radi utvrđivanja činjenica za sobom povlači niz problema uključivši i to da osoba koja nastupa u svojstvu "prijatelja suda" nije podložna protuispitivanju. Uz to, osobe koje nastupaju u svojstvu "prijatelja suda" nisu neposredni svjedoci događaja, a same ne mogu zvati svjedoke, navodi se u očitovanju tužiteljstva o hrvatskim zahtjevima za dodjeljivanjem statusa "prijatelja suda".
Zahtjev Hrvatske, po tužiteljima, pokazuje i određenu mjeru pristranosti zbog koje Hrvatska ne može biti od pomoći sudskom vijeću. Kako bi potkrijepilo te tvrdnje tužiteljstvo je u aneksima podnesaka priložilo nekoliko dokumenata. Uz pisanje i intervju jednog od potencijalnih amicusa - američkog prof. prava Mirjana Damaške koji zastupa tezu da Hrvatska mora na sudu braniti bivšeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, nalazi se i "vrlo tajni" izveštaj Ureda za nacionalnu sigurnost iz srpnja 1998. godine upućen predsjedniku Tuđmanu. U tom se izvješću govori da je braniteljima haških optuženika naloženo da njihov rad "ne smije ugroziti interese Republike Hrvatske", niti interese drugih optuženih Hrvata te se izražava bojazan od nedostatne koordinacije obrana, kao i od opasnosti eventualnih nagodba s tužiteljstvom.
Tužiteljstvo u podnescima također ocjenjuje da hrvatski zahtjev nije posljedica interesa za utvrđivanjem istine već zabrinutosti zbog mogućih nepovoljnih financijskih i političkih posljedica za Hrvatsku, poput primjerice odštetnih zahtjeva.
Tužitelji napominju da hrvatski podnesci nisu pokazali zašto se ona treba pojaviti kao treća strana u postupku i upozoravaju da bi to otvorilo put podnošenju sličnih zahtjeva mnogih drugih entiteta ili pojedinaca.
Obrana generala Ante Gotovine podržava zahtjev Republike Hrvatske da se pred Haškim sudom pojavi kao "prijatelj suda" (amicus curiae) jer smatra da Hrvatska ima jasan interes u utvrđivanju točnih povijesnih činjenica, navodi se u odgovoru Gotovininog branitelja Luke Mišetića kojeg je ovog tjedna objavio Haški sud.
"Branjenik Ante Gotovina podupire zahtjev Republike Hrvatske za pojavljivanjem u svojstvu amicusa curiae. Republici Hrvatskoj treba dozvoliti da se pojavi kao amicus curiae u ovom predmetu jer ima jasan interes u osiguranju točnosti povijesnih činjenica", navodi Mišetić.
"Iako se interesi Hrvatske i obrane poklapaju na mnogim poljima, branitelji u ovom postupku nisu odvjetnici Hrvatske", poručuje odvjetnik Mišetić, ističući da to što Sud i Hrvatska imaju zajednički interes utvrđivanja točnih povijesnih činjenica neće ugroziti ni na koji način niti tužiteljstvo, niti obranu u predmetu.