Maković je podsjetio da ga je u rujnu 2003. ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić pitala bi li se s kustosicom toga muzeja Leonidom Kovač htio prihvatiti autorskog posla oko stalnoga postava muzeja, dodavši da se kustosica Kovač suglasila da posao rade zajedno.
Od ravnateljice je tražio, kako je dodao, da se njegov rad na izradi stalnog postava formalizira, što je i učinjeno potpisivanjem ugovora s Muzejom.
Maković je u lipnju predao uzorak sinopsisa ravnateljici Pintarić, a nakon toga na sjednici Muzejskog vijeća, kako navodi, ministar Biškupić je rekao da se Makoviću ne smije povjeriti posao stalnoga postava.
Maković tvrdi da mu je isplaćen i dio honorara te dodaje kako je držao da su ministrove izjave neobvezujuće, budući da je sklopio ugovor s ravnateljicom muzeja kojoj je početkom rujna predao preliminarnu koncepciju postava na koju ona nije imala nikakvih primjedaba.
Nakon toga na njegovo traženje daljnjih sastanaka, ravnateljica se ne odaziva, pa ga je sve to ponukalo da se obrati na važne adrese u gradu Zagrebu, državi i javnosti preko medija, rekao je.
U međuvremenu je održan sastanak Stručnog vijeća MSU-a na kojemu je, po Makovićevim riječima, ravnateljica "poduzela neke bizarne mjere", a od nazočnih se tražilo očitovanje o njegovu imenovanju i radu.
Pojasnio je kako s njime nije sklapalo ugovor Stručno vijeće, niti neke institucije izvan muzeja, već isključivo ravnateljica Pintarić uz odobrenje vlasnika MSU-a grada Zagreba.
Maković napominje da su sve ocjene njegova rada na izradi koncepcije potpuno proizvoljne, rekavši kako ravnateljica prešućuje notorne činjenice da ga je ona pozvala i sklopila s njim ugovor.
Maković upozorava da mu se nizom podmetanja onemogućava rad na stalnom postavu te traži da se što prije riješi slučaj MSU-a.